субота, 29. новембар 2014.

KABALISTIČKA PSIHOLOGIJA 2

Kabalistička psihologija – 2. dio
Voditelj:  Dobar dan dragi gledaoci, mi smo ponovo sa našim posebnim gostom, kabalistom, profesorom doktorom Lajtmanom, i nastavljamo seriju naših emisija o etapama životnog puta. Dobar dan profesore, eto ponovo smo se sreli i ponovo imamo priliku da Vam zadamo pitanja. U prošloj lekciji zaustavili smo se na dječjem uzrastu od 6 do 9 godina, ja imam još neka pitanja, pa bih se vratio nazad. 

Ja imam pitanje vezano za kaznu i nagradu. U ovom uzrastu kako smatrate da treba kažnjavati i nagradjivati djecu.

Laitman: Kao prvo, potrebno se odnositi prema djeci tako da ona shvate da postoji veza između kazne, nagrade i prestupa, i da bi oni razumijeli da je kazna ne kazna, već vaspitanje, a nagrada nije nagrada, već prirodna pravilna posledica pravilnog postupka i što u bilo kom slučaju odnos roditelja ka njima je samo za njihovu korist.

Kako to uraditi?

Potrebno je na takav način postaviti sebe, govori kabala vaspitaču, da dijete ne bude u trenutku kada vrši prestup kažnjen, da takva kazna bude napravljena kako treba, i da tako djeluje na njega da sledeći put izbjegne taj prestup i tu grešku u ponašanju.

Zato, najbolje je izabrati posebno vrijeme u nedelji, kada se sumiraju svi događaji za prošlu nedelju i ponavljaju se,  tj presabiraju se sa djetetom i govori se o tome: da, sada je za tebe spremna takva kazna, da li misliš da ce ti pomoći ovakva kazna za sledeći put, da ne prelaziš ove granice ili ti je potrebna druga vrsta kazne, ti i ja zajedno radimo na tvom egoizmu, ti si ovdje kao sa strane u odnosu na tvoj egoizam, pogledajmo ga izdaleka, i šta misliš, šta treba da radimo sa tim štetnim stvorenjem koje se nalazi u tebi?


I na taj način mi vaspitavamo čovjeka u njemu, jer drugačije, on će se ljutiti, neće razumijeti, smatraće  da treba da pobjegne od toga, a u ovakom ponašanju našem prema njemu i prema njegovom egoizmu, prvo je značajno to, što ga na taj način podižemo, on počinje da vidi da ga mi uvažavamo, da ga tretiramo kao odraslog, da se savjetujemo sa njim, pokušavamo da nađemo pravilno rešenje protiv zla koje se nalazi u njemu. I drugo, on sam treba da ponese svoju presudu. Inače to neće biti vaspitanje, vec prosto kazna, a mi treba da napravimo od kazne vaspitanje. I ono ne treba da bude pod uticajem nervoze, bez afekata, već kao i na sudu, danas predaješ molbu, a tek nakon pola godine radi se na njoj. Dijete mora to da razumije, čak možemo sa njim i zapisati to djelo koje se dogodilo, a zatim kroz dan, dva ćemo o njemu prosuđivati.

Pri čemu, on mora stvarno biti sa nama ovdje ravnim partnerom, tj čovjek koji je u njemu i ja sjedimo i prosuđujemo taj egoizam koji je u njemu, koji je odjednom iskočio i natjerao ga na neke tako ne dobre akcije, tj. takvo rasuđivanje, zajednički rad nad tim što se sa njim dešava je obavezan da postoji.

VoditeljA karakter tih kazni kakav treba da bude, da li treba da postoje neka ograničenja, kao npr. ne puštati ga u šetnju ili slično..

Laitman: 
Ja mislim da je rasprava ono sto predstavlja vaspitanje, riječ, kazna zapravo treba skloniti iz rečnika, a rasprava se  javlja vaspitanjem i preko toga, praktično ništa drugo nema, ali to je pri uslovu ako dijete izvuče pravilne zaključke uz pomoć naših navoda i sugestija i na kraju dolazi do osaznanja zla u sebi i toga da on to zlo mora na neki način da pokori u sebi, da zavlada nad njim. Ima tu mnogo unutrašnjih nijansi u načinima rada nad sobom i ne bi bilo loše ni odraslima naučiti malo o tome (smijeh).

Na taj nacin mi pravimo od djeteta zapravo pravog čovjeka, zato što je riječ Adam – onaj koji je sličan Stvoritelju.

Adam, sama riječ znači sličnost Stvoritelju, čovjek u radu nad samim sobom može postići takvo stanje da se uzdiže nad svojim egoizmom, nad svim svojim svojstvima, sa  kojim se rodio, jer on nije kriv što se rodio sa određenim svojstvima zar ne, on nije kriv što  prolazi kroz neku etapu u životu i bude se razni porivi i td, on mora shvatiti da mu je osim toga dat razum, instrukcija pravilnog oformljenja unutrašnjeg, on mora  iz cijele te grupe burnih svojstava, kvalitieta, misli, želja unutrašnjih i spoljnih pritisaka, odlijepiti malog čovjeka i doći do odraslog harmoničnog čovjeka.

Voditelj: Ja imam još pitanje vezano za kaznu, recimo, da li je dopušteno da roditelji ili vaspitači kažu da su uzdrmani, rastrojeni djetetovim ponašanjem?

Laitman: Da, jer ponekad se djeca ponašaju kao da žele da se igraju sa osjećanjima odraslih, da izazivaju u njima emocije saosjećanja, a ponekad samo da bi ih razdražili, naljutili… Ponekad, samo da bi čak privukli pažnju na sebe. Ali moramo i mi da to koristimo uzajamno, dajući djetetu  ranije instrukciju kako njegovo ponašanje prema nama ne bi bilo posebno, sa unutrašnjim skrivenim mislima.

Voditelj: Postoji li kakva razlika u vaspitanju dječaka i djevojčica?

Laitman: Pod broj jedan, djevojčice treba da vaspitavaju žene, a dječake muškarci, to je jasno i ne treba da bude nikakvih daljih pitanja. Nikako ih ne vaspitavati u antagonizmu nego naprotiv, u razumjevanju prave prirode pola. Priroda nas je napravila upravo takve da bi bili u harmoniji na svim nivoima naših uzajamnih odnosa (ličnih, socijalnih, porodičnih, društvenih, polnih….sve treba da bude u harmoniji, jer čovjek sam to ne može postići). Drugo, kod dječaka i djevojčica, vaspitavaju se jednake instalacije u borbi sa sobom, i analiza sopstvenih unutrašnjih kvaliteta, na njihovo pojavljivanje, sortiranje, njihovo ispravljanje, ali to su različiti kvaliteti u odnosu na određene kategorije vrijednosti. 
Vrijednosti su potpuno različite kod dječaka i djevojčica, u principu zadaci su isti, ali im je unutrašnja forma različita. 

Voditelj: Ako sam dobro razumio, onda tu besjedu u vezi grešaka u toku nedelje sa dječacima treba da sprovode muškarci, a sa djevojčicama žene. A neka zajednička beseda, u kojoj bi učestvovali i tata i mama istovremeno?

LaitmanMislim da je za to potrebno vaspitavati tatu i mamu, to je vec sledeća etapa i ona nije jednostavna, savjetujem da se od toga uzdržimo.  Dijete će se u tom slučaju osjećati nekomforno, zato što na njega utiču dva roditelja, potrebno je da jedan uđe u intimni kontakt sa djetetom, mnogo je jednostavnije, ocu sa dječacima, a majci sa djevojčicama. Mi znamo kakav pogled na stvari ima suprotni pol, čak i ako su u pitanju roditelji. Vidjeti istovremeno oca i majku da su protiv njega, djete doživljala kao nešto loše. 

Voditelj: S obzirom da su prestupi kod dječaka i djevojčica različiti, mozete li nam reći za koje konkretno prestupe kod dječaka je potrebno organizovati ove besede i kakav prestup treba da uradi djevojčica?

Laitman: U prvom redu mislim da to podrazumijeva odnos prema sredini, prema okruženju, društvu, razredu, grupi itd, dječaci trebaju da budu usmjereni na to da budu drugari, da razvijaju drugarstvo, djevojčice to  ne mogu, izlazeći iz svoje prirode one ne mogu biti drugarice među sobom, mozda jedna, dvije drugarice ali ne više od toga, jer postoji žensko takmičenje koje je prirodno, i to ne treba narušavati, taj prirodni poredak koji postoji kod žena, zahvaljujući tome što žena nije vezana sa drugima, i zahvaljujući tome postoje određeni kvalliteti koji pomažu produženju roda, vaspitanju, čuvanju djeteta itd, dok muškarci to ne posjeduju, a samim tim su više društveno razvijena bića. Tako da u odgovarajućoj mjeri sa tim kvalitetima treba postojati vaspitavanje, a ne kažnjavanje kod djevojčica konkretno, tako da bude usmjereno na razvijanje pravilnih društvenih kontakata, ne u smislu druženja, već uzajamne podrške, uzajamne empatije, tj više usmjereno na spoljni kontakt sa okruženjem, dok  istovremeno kod dječaka je potrebno obrnuto, pomagati im da otvore srce prema drugovima, biti prijatelj sa njima, u punoj uzajamnoj pomoći, shvatajući da bez prijatelja ne mogu postići određeni cilj, podsticati, kako se kaže ``pravo muško drugarstvo``. To je kategorija koja se zove muška družba, a ne ženska družba, to je ono što zaista treba da postoji u prirodi. Tako da prestupi treba da se procjenjuju samo, ali samo u odnosu na socijalni plan. Socijalni plan uključuje roditelje, sestre, braću, školu, grupe itd, u zavisnosti od toga sa kim dijete stupa sve u kontakt. Djetetu treba ovo objašnjavati na svim nivoima njegovog razvoja, počev jos od malih nogu i uvijek ga pripremati za sledeći nivo kako bi u njemu sazrijevala socijalna svijest. Jos dok je u vrtiću potrebno ga je pripremati za školu, zatim dok je u školi za sledeću etapu – fakultet, kasnije za društveni život, porodicu itd. Uvijek ga treba uključivati u svaki element, jer Kabala kaže da svaka mala struktura sadrži elemente opšte strukture i zato na svakom nivou treba da govorimo o svemu zajedno. Tada djetetu dajemo punu sliku, on shvata da mi nismo lično vezani za to, da nas ne navodi na to naš egoizam, ili lična zainteresovanost, već je tako stvoren cijeli svijet. 

Dijete konstatno mora da se osjeća kao ravnopravni član u besjedama (pričama) sa roditeljem, da osjeća da se njegovo mišljenje uvažava i da zajedno sa roditeljem dođe do ispravnih rješenja. Jer ako tako ne radimo, dijete može da nastavi da griješi i da ne vidi da to radi. 

Ako govorimo o vaspitanju djece, onda govorimo o vaspitanju koje počinje od samog rođenja.

Voditelj: Mi smo dodirnuli etapu od 6 do 9 godina, malo smo o tome popricali, to je ustvari razgovor za koji je potrebno beskrajno mnogo objašnjavanja i detalja. Šta se dešava poslije, koja je sledeća etapa?

Laitman: Od 9 do 13 godina, potrebno nam je da obratimo pažnju na sazrevanje čovjeka, tu počinju homornalni problemi u odnosima sa suprotnim polom, zašto, zbog čega i kako i tako dalje.. Kabala govori o tome da je ovdje  potrebno čovjeku biti ne sa vaspitačem ili sa vaspitačicom za djevojčice, nego biti u grupi sa odraslim ljudima. Tako on može pravilno dobiti orijentaciju što se pola tiče. On ne uči više od jednog čovjeka, on razumije da je to domen društva muškog ili ženskog. Kakav je odnos prema suprotnom polu, kakav je odnos prema začeću, kakav je odnos prema porodičnom životu itd, on ne vidi to samo u svojoj porodici, on razumije da se to pojavljuje kao norma društvenog stroja, postojanja, da smo mi na takav način stvoreni. Ovdje mu je potrebno objašnjaviti korjene,  saglasno sa kabalistima, korjene odakle to proističe, kako je Stvoritelj stvorio stvorenja koja su različitih polova, što u pravilnoj međusobnoj kombinaciji njihovih svojstava, odnosno želja, namjera i misli, dolazi do postignuća te najviše tačke, slivanja između Stvoritelja i stvorenja. Realizacija toga se javlja u pravilnom slivanju u našem svijetu između muškog i ženskog intimnog odnosa, popunjavanjem jednoga i drugim, uzajamno popunjavanje, uzajamno poštovanje, uzajamno razumijevanje. Pred čovjekom je potrebno otkrivati mnogo stvari, to je ranije bilo u sledećim etapama života, ali danas mi dolazimo sve više i više k kabalističkim mjerilima, zato što kabala govori o tome šta treba da se dešava u etapi od 9 do 13 godina kod dječaka, i od 9 do 12 godina kod djevojčica. Sami vidite da djevojčice sazrijevaju ranije i to je stvarno tako. 

Ranije to nije bilo tako, sada kada smo došli do poslednje egoistične etape čovječanstva, kabalistička mjerila se podudaraju sa našim kalendarskim mjerilima, zato je i uzrast od 9 do 13, a kod djevojcica od 9 do 12 godina, uzrast u kojem se djeca pripremaju društvenom, polnom, porodičnom pravilnom medjuodnosu polova, i to što se ranije pokazivalo kao nevjerovatnim, zašto bi se ta pitanja uopšte budila, sada se kaže da već kasnimo sa tim pitanjima. Vrijeme je tako da došlo da  egoizam pobuđuje sva ta pitanja i sve te probleme, zato nam je potrebno ni da ranimo ni da kasnimo sa tim pitanjima, već je potrebno pričati, objašnjavati takva pitanja i rijesavati ih izmedju nas. I tu dolazimo do problema, zato sto otac sa sinom ili majka sa ćerkom, ne mogu skroz ta pitanja i probleme riješiti, koliko god bio njihov odnos otvoren, dijete drugačije opaža od roditelja, ono još uvjek nije izašlo iz sebe, ono još uvjek nije odraslo da bi moglo da otvoreno razgovara sa majkom ili sa ocem, na bilo koje svoje teme. Ali, kada vidi taj primjer koji nije usmjeren na njega direktno od grupe muškaraca ili od grupe žena, znači, koji nije usmjeren na njega, oni tako djeluju na njega, tako djeluju među sobom, dolazimo do toga da je to  za njega najbolji primjer vaspitanja.

Voditelj: Znači treba na neposredan način prilaziti vaspitanju?

Laitman: Da, neposrednim putem je potrebno u ovom periodu vaspitavati dijete. Ovdje su naravno i filmovi, pjesme, knjige koje je potrebno pravilno izabrati, da bi čovjek bio u pravilnom, komfornom, uravnoteženom stanju sa sobom, porodicom, sa društvom, sa suprotnim polom, da bi to kod njega bilo prirodno, da ne bi bilo nekakvih nedoumica, da bi bilo u principu sve otvoreno i jednostavno, bez otklona na bilo koju stranu, ili na stranu licimerja i na drugu stranu nekog prevelikog otvaranja prema drugim ljudima. Što više budemo pričali o ovome, sve će se više vidjeti koliko je široka ova metoda, koja mora pronaći svoje korisnike i realizatore.

Voditelj: Sa druge strane se vidi kako u ovim etapa već psihologija zaostaje, jer ako se govori da Kabala dolazi do prirodnih stvari...

Laitman: Kabala sve integriše, sve u vrlo jasno vrijeme, mi poslije 13. godine života više nemamo uticaja na dijete. Ako ne inkorporiramo  te osnove do 13. godine života kod dječaka, ili do 12. godine kod djevojčica, mi gubimo, uzalud ćemo se truditi. U skladu sa Kabalom, poslije tog uzrasta sve je gotovo, već se dogodilo, pri čemu mi moramo taj posao početi sa 9 godina i završiti ga sa 12 ili 13 godina za te polove, poslije toga ništa ne možemo,  oni su poslije toga ravnopravni, odrasli ljudi, koji imaju puno pravo da postupaju sami, samostalno i mi sami vidimo koliko oni nas ne slušaju, koliki je u njih mir i mi ovdje da ne bi bili prepreka i da bi bii vezani sa njima u jednom globalnom društvu, gdje se ne otkidaju veze između generacija, ne ulaze u kontradikciju između sebe, trebamo tako da ih pripremimo. 

Voditelj: Imam jedno „lokalno“ pitanje, koje je jako često, ljudi me kontaktiraju, ne znaju šta da rade, sada se pojavila tehnička mogućnost, laki pristup ka internetu i ka pornografskoj industriju, i već sa 13 godina, dječaci prvenstveno to aktivno koriste, šta odrasli, kako oni da se ponašaju prema tome?

Laitman: A ko je tu odrastao? Kod nas odraslog čovjeka nema, to su sve izobličena djeca, tj mi možemo da fantaziramo kao da mi možemo maknuti tu pornografiju, ili kako uopšte da promijenimo društvo odraslih, no u principu moramo da izlazimo iz realnosti, šta mi možemo i trebamo da mijenjamo. Ja smatram da ništa ne treba da se mijenja. Smatram da nikakvu pornogafriju ne treba sklanjati. To sve treba raditi apsolutno slobodno, nisu nam potrebna nikakva skrivanja, sve treba da bude otvoreno i objašnjeno! Treba da za to bude pravilni pristup, i tada, pojaviće se kod djece neiskrivljena slika, i biće sa vama otvoreni. Kada su moja djeca bila mala, specijalno sam išao sa njima u muzeje, muzeje biologije. U Torontu imam mnogo rođaka, obično smo tamo provodili puno vremena, tamo postoje prelijepi muzeji nauke, i mnogo dobrih kvalitetnih filmova u kojima se govorilo o začetku, o rođenju djece, i ja sam ih specijalno vodio u tom uzrastu. Sjedali smo zajedno, i gledali te filmove, slike, ja sam im objašnjavao i oni su shvatali da im objašnjavam o životu! Mene ja naučila moja mama o tome, ona je ginekolog tako da je ona sa mnom bila otvorena, i sjećam se, kada smo mi, budući studenti, prvi put ušli na porodiljsko, to je bilo na drugoj godini mog studiranja, imao sam 19 godina, na mene je poed svega sve to izazvalo šok, bili su mnogo teški porođaji, specijalno su nam to pokazali, tako da smo mi dječaci, kada smo sa 19 godina to vidjeli, to je na nas ostavilo ogroman utisak. Sjećam se da smo se poslije toga odnosili prema djevojkama sa poštovanjem koje su pohađale sa nama isti fakultet, što je bilo iznenađujuće, taj akt koji je bio mnogo težak (porođaj) to nije pornografija, prosto ti vidiš kako je to sve teško, kako je zapravo rođenje. Pored toga, nas su vodili i u mrtvačnice i na operacije, mnogo stvari su nam demonstrirali iz osnova čovjekovog života. Mislim da je sve to potrebno djeci pokazivati, i ne čekajući takav uzrast, naravno u postepenom prilagođavanju, da ne bi došlo do nekog šoka, ali je to neophodno. 

Voditelj: Mi sada govorimo o uzrastu od 9 do 13 godina?

Laitman:  Da, da, da, jer je baš u tom uzrastu potrebno nametnuti osnove razvoj polova, tj kako će se on ponašati prema ženi, kako će se odnositi prema seksu, kako će se odnositi ka svemu, njemu je potrebno da razumije da mu to nije dato samo za začeće, nismo Puritanci, i da se ne ulazi u brak samo da bi dijecu dobili i dalje se razmnožavali i mislili o sledećem pokoljenju, to se u nas javlja ogromnom izgubljenom energijom, to se javlja i najvećim zadovoljstvom u životu, mi o svemu tome moramo pričati našoj dijeci, objasniti kako to treba sve biti upisano u  naš harmonični život, te harmonije u našim objašnjenjima ne postoji i u nas same, to je potrebno naći.

Voditelj: U jednoj od emisija na televiziji KAB tv ste pričali o toj temi, i još ste rekli da je pored rođenja i smrti još je mnogo važno gledati kako se liječe ljudi, da bi se pojavilo poštovanje i ka čovjekovom životu ka prirodnim stvarima...

Laitman: Ja sam za to da se malom čovječuljku do 13. godine postepeno pokazuje po nivou razvijanja, ti njega razvijaš, a ne kao danas što se vaspitavaju djeca, to što sam ja govorio da od 9 do 13 godina, od 6 do 9 godina, ja sam pričao da smo sa početkom razvijanja djeteta počeli od nulte godine, i produžavamo ga vaspitavati, nismo ga prosto uzeli od momenta kada je imao 7 godina i krenuli da ga vaspitavamo, to je nemoguće, on nema ranije pripreme za to. Njega treba voditi u posjetu zatvoru, u klanicu...njemu je potrebno pokazivati sve što se dešava u svijetu postepeno, da bi vidio sve te slike, da zna da kiflice ne rastu na granama drveta, potrebno je da zna kako se do toga dolazi, prema kojem liku je stvoren svijet, odnos prema životinjama, odnos među ljudima, što se dešava sa ljudima koji imaju nekakve negativne postupke, kakve kazne postoje, voditi ih na suđenje da bi gledali šta se tamo dešava, potrebno je da radimo sve to sa čovjekom (djetetom do 13 godine), to je neophodno sve. On vidi sa interneta, sa televizije sve te slike fantastike, izobličene slike kao naše stvarnosti, što poslije sa svim tim primjerima laži, počinje na takav lažljiv život sam da živi. On glumi u nekim holivudskim scenama na poslu, kući, na ulici, on stalno igra u sebi uloge u odnosu na druge ljude koje je vidio u kinu… i on svo vrijeme to radi. Ja primjećujem na ljudima kako oni pričaju, kako se ponašaju, kako se okreću, kako se obraćaju prema tebi, kako rade, oni vraćaju sjećanje na te primjere i realizuju iste. Zato mi moramo da im damo primjere maksimalno prirodne, da bi to bili njihovi lični primjeri, pravilni postupci, a ne holivudske priče koje su vještački napravljene, i ne vode nas ka pravilnom odnosu prema životu.

Voditelj: Vi ste rekli, da je ovo sve potrebno uraditi nekim mekim načinom, da ne bi traumirali dijete

Laitman: Vaspitači to rade prirodno, zajedno sa djecom prolaze taj put, oni sami, postepeno shvataju..., mi ovdje imamo posla sa ogromnom količinom ljudi, apsolutno različitih, mi bi mogli na nekin način sortirati po vaspitnim metodama, ne samo po polovima, ovdje ima uticaj i odakle je čovjek, njegov socijalni status, njegova nacionalnost itd..., uprkos tome da je svijet globalan, vidimo ogromnu razliku između civilizacija, i danas se može reći da postoji 6,7 pa i 8 civilizacija u svijetu u zavisnosti kako ih razdvajati, tj nama je potrebno naći put za svaku sortu sociuma (društva). 

Voditelj:  Mi smo došli do granice između 9 do 12 godina kod djevojčica i od 9 do 13 godina kod dječaka, a koja je etapa sledeća, šta se dešava sledeće?

Laitman: Dalje ide do 20. godine etapa. To je etapa punog razvitka čovjeka, kada on u principu treba da nalazi (uči) struku, to što kod nas ide kasnije, kasnije idu na fakultet, to nije tačno. Čovjek treba do 20 godina imati struku, ako treba da se služi vojska, da se vojska odsluži, Kabala govori da vojska treba da bude preko ugovora, i da u vojsku trebaju da idu ljudi samo koji osjećaju da treba da budu tu, to je način kako zaraditi, to je način imati dobru struku (specijalnost), sve u svemu to je za ljude koji imaju sklonost ka tome. Mi znamo da se sa početka ljudi dijele na atlete i mudrace, ne znam kako to na ruskom reći, odnosno imamo ljude koji su atletski fizički građeni (jaki), a postoje i jaki iznutra mentalno razviti. Ovdje zavisi od sklonosti čovjeka, zato će dio otići u vojsku, i tamo će biti dobro materijalno obezbeđeni, a drugi dio će dobiti specijalnost na fakultetima,  zanimaće se sa drugim problemima, ili obični radnici, nema veze kako, potrebno je dati takve moućnosti čovjeku za razvitak, i to je najbolje, sa tačke gledišta Kabale...., ona govori o postojanju vojske, govori realno da u našem svijetu to treba da postoji, zato što dok skroz ne ispravimo sebe apsolutno i skroz, naši nagoni su pod ograničenjima. 

Do 20 godina, čovjek treba da stane na noge, ženi se, udaje se, i praktično stane ocem i majkom. I sve to do 20 godina. Ako bi pravilno vaspitali djecu, za sve ovo bi imali dovoljno vremena i pravilno se razvijali, zato što u principu sav ovaj školski program se proteže na mnogo vremena, a ništa im ne daje, oni ga ne mogu tolerisati, oni rade sa čime rade, ogromna bespotrebna znanja, sva ta istorija..., njih je potrebno učiti da budu što bliži prirodi, njih je potrebno učiti prirodnim naukama, i potrebno je učiti ovome o čemu danas pričamo u ovoj emisiji, Kabali, te iste prirodne nauke samo na način međusobne povezanosti. I naravno dalje specijalnost, univerzitet treba da daje specijalnost, ne treba da bude razvučen na 5,6,7 i ne znam koliko još godina na 12..., čovjek ionako nastavlja da uči cijeli svoj život, zato što život stalno raste po takvoj krivoj, da stalno moraš da učiš ma kakav specijalista bio. I zato na univerzitetima je potrebno davati tačnu pripremu za njegovu specijalnost i pri tome ne treba puniti sa raznim nepotrebnim stvarima. Specijalizacija je toliko uska da to i ne fukcioniše, potrebno je pripremiti specijalistu u svakoj oblasti da nije usko profilan i poslije toga ići na neke kurseve i kad se zaposli, i sami znate da doktori, hemičari, biohemičari itd, stalno moraju da se usavršavaju u svojim oblastima, zato što se danas nauka razvija jako brzo i stalno. Tako da do 13 godina razvijanje je tako, školsko, a poslije 13 godina, kako bih rekao potrebna je neka viša škola, vojska, ženidba, i u 20 godina imati svoju porodicu. U 20 godini mora biti muškarac ili žena sa djecom i početi sa svojim punim nezavisnim, socijalnim, društenim, porodičnim životom. Djeca su pripremljena za to, nismo mi pripremljeni, samo mi nismo, a djeca su pripremljena za to i  oni hoće to. A ako mu to ne date da uradi u 20, on postaje dijete, i onda neće ni u 40 godini da se ženi, onda se oženi, poživi nekoliko godina sa njom i djecom, onda odlazi i napušta je i dolazi opet mami. Eto koga mi vaspitavamo. 

Voditelj: Htio bih da se vratim kod izbora profesije, zato što je to isto važna tema u evo kom aspektu, na šta čovjek je potrebno da se orijentira za izbor profesije, da li neke svoje osobine ili da li treba da se orijentira na to da li to donosi prihod, i kakav je potreban uticaj odraslih, kako oni mogu pomognuti svom dijetetu da izabere svoju profesiju?

Laitman: Smatram, da izbor profesije mora da bude u zajednici sa vaspitačem i sa svojom familijom u periodu do 13 godina, već se mogu vidjeti čemu je dijete sklono, npr, jedna od mojih ćerki je znala da će da bude biolog, ne samo da je biolog, nego genetičar i to samo dio genetike – nego sa bolešću raka dojke. Ona je to znala dok je još bila mala, jednostavno je to govorila, baš time hoću da se bavim i tako se ona time i bavi, to joj je profesija. Npr, drugu je interesovala, što je i završila, filozofija. Šta hoću da kažem, da sam vidio kod djece svoje kako se jako rano mogu vidjeti njihove sklonosti, i čini mi se da je to prirodno u nama vidjeti čemu je čovjek sklon. Tako da ovdje nema problema, ali mislim da ne bi trebalo da bude ograničenih ispita za fakultet, ljudima bi trebalo da se pusti da se oprobaju svugdje, znanje je potrebno da dobijaju iz otvorenih auditorijuma  da imaju koliko god hoće iza sebe završenih kurseva, potrebno je obezbjediti besplatno školovanje. U određenom uzrastu, neka pohađa sve kurseve koje hoće, naravno da nekako to, na neki način mora biti organizovano, ali u principu ako on hoće da izučava crtanje, muziku, matematiku i boks, ok, specijalno sam tako glupo rekao, da bi bilo jasno, on ima pravo, mozda ne zna do kraja i ne zna kuda da ide, potrebno mu je dati tu mogućnost da npr od 13 do 15 godine neka slobodno traži šta mu je potrebno, koja profesija, besplatno, to je kao kod nas na univerzitetu, prve dvije godine su opšte bez smjera za specijalnost, dajte mu tu mogućnost. Tada nećemo vidjeti ljude koji nisu sa sobom zadovoljni, tako da će imati veću mogućnost izabrati najbolju za sebe specijalnost. I ovdje se također polažu osnove, i one su obavezne u tom uzrastu, kako reći pohađati kurseve o ponašanju u porodici, ne znam kako to da nazovem,zato što mi što dajemu njemu do 13 godine to nije dosta. A sada poslije toga, smo dužni da ga pratimo kao lični psiholozi, ali to nije jedan na jedan, već tu su potrebni predmeti koji će biti tu za izučavanje. Tu treba da bude kako čovjek  može da napreduje, na koji princip radi država, društvo,  on u unutrašnjosti toga itd...to još uvjek danas niije moguće dobiti, ko hoće time da se bavi, on se bavi, ko neće- ne bavi se time. Čovjeku je potrebno objasniti, i on mora znati, sta su to pravni odnosi između sebe, između porodice, kako radi taj sistem....potrebno mu je dati osnovu cijelog društva, koji problemi postoje, svih odnosa, svih rešenja, to ne postoji. Odrasli čovjek danas ne zna, kako da se obrati policiji, kako se obratiti pravniku, kakva su njegova prava, kako radi sav taj državni sistem, ništa ne znaju. Tako vaspitavaju ljude, da su zatvoreni u porodici, na poslu a naš svijet postaje toliko velik i globalan da ne da čovjeku da se osjeća komforno. Posao koji se radi sa ljudima do 20 godina, to je jako težak posao, sistematičan, gdje ti kod čovjeka lijepiš ozbiljno biće, čovjeka praviš od njega. I poslije 20 godina, kada je on na takav način dobio vaspitanje, još i 9 mjeseci koje je bio u stomaku, tada se može reći da on može biti i sam vaspitačem za sledeće potomke i ovdje kod svakoga od njih, sa svakim od njih moramo biti vaspitačem isto, zato što ne može dalje da se razvija, ako ne bude vaspitavao mlađe od sebe, i ovo za sve ljude važi, ako si matematičar, ti drugo ništa ne razumiješ, neka bavi se time, ali moraš da svakako da vaspitavaš mlađe pokoljenje, jer ako ne radiš to onda se ne razvijaš. 

Voditelj: A sa kojeg uzrasta to radiš?

Laitman: Sa 20 godina! On je sa 20 godina u obavezi da vaspitava sledeće pokoljenje, evo kako ide, ja vaspitavam dječake od 9 do 13 godina, i ti dječaci mi pomažu vaspitavati  dječake od 3 do 6 godina, a ako želim da izvršim uticaj dječaka u dobi od 1 do 3 godine onda mi ne mogu pomoći 20-godišnjaci, oni ih ne razumiju, oni na njih gledaju kao na nekakve mehanizme, ali ako kod dječaka od 1 do 3 godine, dovedem dječake koji su u godinama između 3 i 6, to je za njih Bog i Car. 

Voditelj: Mi sada govorimo o etapi od 13 do 20 godina i postoji jedan jako veliki problem, koju ja pratim, kod mene dolaze i pitaju za pomoć i savjete ljudi, što postoji raskol ljudi po socijalnom pitanju, po religioznim pitanjima, po porijeklu, i kakav treba biti kolektiv tih ljudi, mi smo govorili o tome da ljudi trebaju da budu jednaki, kako to uraditi, šta treba da rade vaspitači, kako treba da se ponašaju ljudi u tom uzrastu?

Laitman: Nažalost, rukovodioci ne razumiju sve te probleme, ili razumiju taj problem ali su razočarani nemogućnošću riješiti ga. Problem je stvarno ogroman, veliki, on treba da se riješava samo na državnom nivou, kada država  privlači svu javnost i kada počne sebe formirati ispočetka, tj ovdje je potrebno da se uključi sav državni aparat, novi, da bi mi sada u roku od nekoliko desetina godina (ništa ne možeš, to je istorijski period, i ne veliki) da bi napravio novo društvo koje bi bilo spremno za postojanje dalje, a ne da se nalazi pod pretnjom razrušenja i međusobnog istrebljavanja, zato su nam potrebni veliki državni resursi, koji bi bili usmjereni na društveno odgovorni rad, na sva sredstva informacija, sva moguća dejstva na čovjeka i na društvo. Oni moraju biti pravilno prilagođeni. Nažalost, čini mi se, ni u jednoj državi svijeta, ne mislim samo u Rusiji, nego u opšte, nigdje se konkretno to ne radi kao mogućnost korišćenja ovakve varijante razvijanja. Ja, nažalost, mogu samo konstatovati da poslije mnogo mojih razgovora sa ljudima koji na značajnim položajima u državnim funkcijama u Rusiji i Americi, sada imam razgovor sa generalnim direktorom Unesco-a, tj to je organizacija koja se bavi jednakim pravima ljudi, obukom, obrazovanjem, zdravom ishranom, lično imam zakazan sastanak i biću u mogućnosti dati i dokumenta, moje želje za realizaciju ozdravljenja društva, obrazovanja, vaspitavanja... Da vam otvoreno kažem, čovječanstvo je moguće da još nije sazrelo, ne znam, ja koristim svaku mogućnost da bi pričao sa ljudima, pogotovo sa ovako značajnim kao što je generalni direktor Unesko-a, ali do sada rezultata nema, možda to zavisi od širenja učenja o Kabale, i moguće je da preko vas ili preko drugih ljudi, koji se bave psihologijom, sociologijom, da će se to mjenjati. Ali za sada je to još veliki problem, mislim da to nije problem u resursima ni kod ljudi ni kod materijalnih potreba, mislim da je to psihološki problem, što se mi vrtimo i  ne osječamo da se možemo zaustaviti, mi kao da smo digli ruke, i šta bude sa sledećom generacijom, neka bude i ništa ne možemo da uradimo, a ni ono ne može ništa uraditi, ono djeluje pod vlašću svoje prirode, pod tim pritiscima i eksplozijama egoističnim kojeg svako u nas osjeća, i naravno nažalost perspektiva budućnosti nije radosna slika. 

Voditelj: Sa vama sam saglasan, ostaje mi još jedno pitanje, zaposlen sam na fakultetu i tamo držim predavanja, psihologiju. Od čega ja mogu početi što bi se makar malo pomjerili ka ovome pravcu?

Laitman: Pričajte im o opštem sistemu, o ovome što smo mi danas pričali ili iz prošlih emisija, o opštoj sistemi čovjeka, društva, pravilno vaspitanje, međusobni odnosi, ne kažnjavanje, a vaspitavanje o čemu smo govorili, u pravilnim godinama pravilno ponašanje prema djeci do 13 godina, poslije 13 godina mi već ništa ne možemo uraditi i ne treba ništa raditi, ljudi treba da imaju bilo kakve kontakte u saglasnosti sa našim vaspitavanjem, oni će znati kako se treba pravilno koristiti sve ovo, potrebno je znati kako se pravilno treba ponašati sa suprotnim polom, nisam za to da ga je potrebno ograničavati u nečemu ali je potrebno da bude sve pravilno uređeno, da bi razumijeli gdje za koga je pravo mjesto.

Voditelj: Stali smo kod etape do 20 godina, vrijeme za našu emisliju se bliži kraju, ostaje nam još nekoliko minuta i prvensveno vam se zahvaljujem na tome što pričate i dijelite sa nama svu ovu mudrost, to što postoji mogućnost prenijeti ovo znanje širokim masama, zato što sada postoji mnogo ljudi koji imaju ovakva pitanja, a naći odgovore u nekim tradicionalnim naukama prosto nije moguće. 

Laitman: Najvažniji princip, hoću još jednom da se vratim na njega, on je jako prost, a to je da sledeća etapa mora da radi na prethodnim etapama, djeca od 3 do 6 godina su vaspitači djeci od 1 do 3 godine, djeca sa 9 do 13 godina su vaspitači za djecu od 3 do 6 godina i tako dalje. I tada stvarno dobijate, da ljudsko društvo postepeno samo sebe vaspitava, podržava, postoji mođusobna povezanosti između ljudi. Svako mora da bude uvučen u vaspitavanje!

Voditelj: Mnogo vam hvala. U gostima nam je bio predivan čovjek, kabalista, profesor Mihail Laitman. 

Laitman: Hvala puno i jedva čekam sledeći susret sa vama. Srećno


  



Нема коментара:

Постави коментар