четвртак, 3. април 2014.

PRIČA O MALOM POTOKU

Priča o malom potoku, koji se pretvorio u veliku reku pomažući drugima



 U dalekoj zemlji, planinsko jezero i potok, živeli su jedno pored drugog.
Jezero se nalazilo u podnožju planine, a potok je bio iznad, na samoj planini.
Jezero je bilo veoma ponosno na sebe.
„Mali potoče, pogledaj kako sam lepo, veliko i čisto“- reklo je jezero.
„Da“- odgovorio je potok. „Ti si veoma lep. Sigurno imaš mnogo prijatelja. Uostalom, toliko si veliko da svako ko poželi može da pije tvoju bistu vodu. Ali ja sam mali, i niko me ne primećuje.“
„Ha-ha-ha“- jezero se nasmeja. „Zašto bih ja dao svoju vodu drugima? Na taj način bih i ja postao mali.“
Jednoga dana planinska koza je prišla jezeru.




„Oh, lepo jezero, ja sam se izgubila i nisam ništa pila dugo vremena. Mogu li da popijem malo tvoje vode?“
„Potraži vodu negde drugde“ – odgovorilo je jezero besno.
„I ne diraj me svojim prljavim kopitama.“
Od njegovog neprijatnog tona, koza se odmah rastuži. Šta sad da radi?
Taman je htela da ode, kad je iznenada začula tihi glas:„Kozo, dođi ovamo. Ja sam mali potok kojeg niko ne primećuje, ali imam dovoljno vode za tebe. Možeš da popiješ koliko želiš.“
„Hvala ti puno što si me spasio, mali potoče.“–odgovorila je koza srčući vodu.
Sledeći put, sletele su laste.


„Oh jezero, mi smo veoma umorne, a dug je put pred nama. Molim te, dozvoli nam da popijemo vode.“
„Da, kako da ne!“ – odgovori jezero ljutito –„Vaše perje je puno prašine, a ja ne podnosim prašinu. Odletite odavde!“
Ali, baš kada su se vinule u vazduh, čule su da ih neko zove:
„Laste, divne laste, letite iznad mene. Ja sam mali potok kojeg niko ne primećuje, ali imam dovoljno vode za sve vas. Popijte koliko hoćete.“
„Hvala ti mali potoče“- rekle su laste i ugasile svoju žeđ. „Ti si pravi prijatelj.“
Mnoge životinje su došle i mnoge ptice su proletale. Svi su pitali jezero da im pomogne, ali uzalud. Samo  je mali potok svima pomogao. 
Jednog toplog letnjeg dana, dogodilo se nešto neočekivano. „U-PO-MOĆ, upomoć!“ – plakao je mali miš.
On je dotrčao do  jezera, jedva dolazeći do daha.
„Jezero, molim te, pomozi zecu. Polomio je šapu i ne može da hoda. Već dugo ništa nije pio i zaista mu je potrebna voda.“


  „A šta bih ja imao od toga?“ – pitalo je jezero iznenađeno.
  „Ukoliko poprskaš malo vode, ona će doći do zeca i on će moći da je popije“ – odgovorio je mali miš.
  „To je glupo.“- i jezero je oteralo malog miša daleko.
  „Mali mišu!“ – povika potok. „Možda ja mogu da ti pomognem?“
  „Jako si ljubazan, ali si suviše mali. Nemaš dovoljno vode da dobaciš do zeca“- reče mali miš tužno.
  „Čekaj, setio sam se nešto!“- potok je uzviknuo:„ Majko Planino! Majko Planino!“- vikao je.
Ali Planina je spavala dubokim snom na toplom suncu.
  „Pomozi mi, mali mišu“ – zatražio je potok, i zajedno pozvaše planinu:
  „Majko Planinoooo!!!!“
  „Zašto je tolika buka, mališani?“- probudi se planina. „Šta se dogodilo?“


 „Zec je polomio šapu“- objasnio je mali potok. „Potrebna mu je voda i ja moram da mu  pomognem!“
 „Ali kako?“ – pitala je planina. „Ti si tako mali.“
 „Postoji sneg na tvom vrhu. On se topi pod sunčevim zracima i pretvara se u vodu. Daj mi malo  te vode i ja ću tada moći da pomognem zecu.“
 „Iako si mali, imaš vrlo veliku želju da pomogneš drugima. Učiniću kao što si tražio.“- odgovorila je planina.


I odjednom sve vode koje su se ranije ulivale u jezero na vrhu planine, počeše da teku u pravcu malog potoka. I pre nego što je moglo išta da kaže, jezero se pretvorilo u suvu močvaru.
U međuvremenu, mali potok se pretvorio u veliku, srećnu vodenu struju. Brzo je došao do zeca koji je tada ugasio svoju žeđ, isprao mu ranu i potrčao dalje ka moru, pokazujući svima svoju hladnu, čistu vodu.
„Da li vidite to lepo vodeno telo?“ – životinje su govorile jedna drugoj. „Jednom je to bio mali potok, ali želja da pomogne drugima, pretvorila ga je u široku i punu reku koja teče.“



AUTORI CRTEŽA:
Deca iz našeg vrtića

Priče su preuzete sa sajta KABBALAH STORIES




1 коментар:

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.