DEPRESIJA KOD DECE

Izvod iz teksta: 

"Čovjek treba da zna zašto živi. I kada on sve ima, on zaista ne vidi svrhu života. Ono sto zovemo depresija, je unutrašnja praznina, koja u stvari, uopšte nije praznina. Današnja globalna depresija je osjećaj nedostatka životne sile. Nemamo dovoljno životne sile. Otuda, dolaze  problemi roditelja u naše vrijeme. Moramo živjeti radi naše djece. To je problem. Živjeći za njih, sebe ispravljamo. I ovako je rečeno: “Onaj koji vraća srca očeva djeci i srca djece očevima“. To treba da nas nauče naša djeca.

Mi smo prevarili svoju generaciju, nismo uspjeli na vrijeme. Mi se nalazimo u prelaznom procesu, mi se nalazimo između epoha. Ljudi su htjeli mjenjati tehnologiju okolo sebe, ne shvatajući, da je potrebno sebe promjeniti. Ogromna je svjetska kriza u svim oblastima, problemi zdravlja, problemi ekonomije – sve to zahtjeva kardinalne reforme, koje trebaju da mijenjaju ne u spoljnom svijetu, već u nama samima. Ne možete ni zamisliti kako i najmanji pokret u smjeru ove promjene, u smjeru savršenstva, međusobne harmonije, sklada sa prirodom – možemo potpuno promijeniti svijet, promjeniti našu djecu i sami sebe, i postićićemo  unutrašnju ravnotežu u našoj porodici.

Napravili smo za sebe svemoguće igračke: televiziju, internet, modu, svakakve komjuterske zabave, i time, naravno se nismo podigli na sledeći stepen. Ipak, čovjek ne želi da se mijenja. Ali, mada Čovjek ne želi da shvati, da mora on da se mijenja i da postane savršen, a ne tehnologija oko njega.”  

***

Voditelj:  Dobar dan, gospodine  Laitman.

Dr Lajtman: Dobar dan.

Voditelj: Tema naše današnje emisije je „Dječja depresija“. Dok sam se pripremala za današnju emisiju došla sam do sledećeg podatka: Da poslednjih 15-20  godina, je jako rasprostranjena dječja depresija.

Dr Lajtman: Da, to je u poslednje vrijeme.

Voditelj:  I doktori uopšte ne znaju šta sa time raditi. Oni ne mogu da nađu razlog.

Dr Lajtman: A kod odraslog čovjeka oni mogu naći razlog?

Voditelj:  Da.

Dr Lajtman:  Sumnjam.

Voditelj: Da, ali znate da se kod odrasle depresije može naći nekakvo razumno objašnjenje.

Dr Lajtman: Radi se o tome, da depresiju kod odraslih možemo da potisnemo. Možemo natjerati čovjeka da se nalazi nisko, sa ograničenim potrebama. A djeca, mi smo ih dužni razvijati, i to mora biti suprotno depresiji u njima, koju samo mi možemo potisnuti. Kada se čovjek nalazi u depresiji, mi mu dajemo spokojstvo...

Voditelj: Da.

Dr Lajtman: ...sredstva za umirenje, čak se daju i narkotici u manjoj mjeri, samo da bi ga nekako uspavali. O starim dušama i njihovim ambicijama

Voditelj: Znate, ono što je najinteresantnije – da djeca od 5-6 godina postaju pacijenti. Odakle kod djeteta, koje ima 6 godina, odrasla depresija, spoznaja toga, da ga ništa u životu ne raduje i td?...

Dr Lajtman: Pitanje o smislu života! O tome je pisao Avraam Kuk, Baal HaSulam, drugi veliki kabalisti. A vi se sebe ne sjećate? Vi niste imali takva pitanja? Vi ste tačno znali šta želite u životu, da?

Voditelj: Ne.

Dr Lajtman: Ja se sebe sjećam. I koliko se mogu sjetiti, ja sam imao takvo pitanje, ne eksplicitno, pitanje je sledeće: A zašto? A zbog čega? A kako tako? A čemu ovo sve vodi? I ta pitanja mi nisu davala da živim, zbog tih pitanja nisam bio veseo. Imao sam potrebu nalaziti razloge, da bi bio veseo. To je bilo u tom uzrastu.

Dr Lajtman: Ja ću vam reći ovo: neophodno je poći od činjenice da duša u nama nema uzrasta. Onda će nam biti lakše da sve razumijemo.

Voditelj:  Duša koja....

Dr Lajtman: Nećemo gledati na djecu, kao na „djecu“.

Voditelj: Nego kako?

Dr Lajtman: Duša uzrasta nema. Oni su je dobili od prošlog kruga života, u kojem su bili stariji ljudi, pa čak doživjeli duboku starost...

Voditelj: Da.

Dr Lajtman: A sada su dobili novo tijelo. I danas u Dr Lajtmanovom tijelu živi stara duša, koja je mnogo, mnogo, mnogo, mnogo generacija već proživjela na ovoj zemlji, koja je prošla mnogo, mnogo stanja. Tako da, nemojte da sudite o djetetu po njegovom malom tijelu,  sudite po njegovoj duši, koja se nalazi u njemu. Ona je stara, i potrebno je nešto raditi sa njom. Ona je mudra, ona već razumije, da sve ovo -  ne vodi nigde. Ona je već toliko preživjela, da je ne možete zbuniti. Šta će te vi sa njom da radite?

Voditelj:  Ni ja ne znam šta sa njom da radim.

Dr Lajtman: Tako vam ona i pruža svoju unutrašnju prazninu u vidu depresije. I šta, šta da se radi sa tako malim djetetom? Ako je depresija u tridesetogodišnjaka ili četrdesetgodišnjaka – radi se na drugi način? Vi možete da kažete, da se to desilo od „života“. Ali se to nije od „života“ pojavilo! Apsolutno ne! Mi vidimo ljude, koji imaju sve u životu. Oni imaju veću količinu depresije. Imaju više samoubistava.

Voditelj:  Tačno, za njih govore: „Od masti k bjesu – oni već sve imaju“

Dr Lajtman: To nije „sa masti bjesne“. Čovjek treba da zna zašto živi. I kada on sve ima, on zaista ne vidi svrhu života.  Ako u čovjeku ne postoji pitanje, kako „doći“ do hleba, ako se malo oslobodio od tog pitanja, to odmah – on više ne zna zašto živi. U davna vremena, on je morao preživljavati na životinjskom nivou, da održava svoje tijelo, da brine o hrani, bezbjednosti, krovu nad glavom, on nije bio u mogućnosti da misli o drugim pitanjima. A čim je „napunio“ svoje tijelo, dao mu je sve – odmah je postavio pitanje o „smislu života“. I ovo pitanje se sada pojavljuje kod djece – Zašto postojimo? O unutrašnjoj praznini koja u stvari, nije uopšte praznina.

Voditelj:  Hoćete da kažete, da mi na pogrešan način prilazimo čovjeku, zato što se samo orijentišemo na njegovo biološko tijelo?

Dr Lajtman: Da, naravno! A to uopšte nije čovjek. To je životinjsko tijelo. Životinja! I šta se ono razlikuje od drugih životinja? A njegov unutrašnji dio, naše „JA“, - on prema kabali, nema veze sa spoljašnjosću. On prolazi kroz mnogo mnogo usavršavanja, uranjanja u naše tijelo, ostavlja ga, prati ga na drugi svijet... U jednom tijelu, zatim u sledećem kolu drugo itd.

Takve metamorfoze, na kraju, dolaze do toga, da mi živimo sada u toj generaciji i u to vrijeme, kada obavezno moramo da odgovorimo na pitanje: „Zašto sve ovo? Zašto mi živimo?“

Voditelj: To je unutrašnja praznina – ona se javlja u razvijenoj duši.....

Dr Lajtman: Ta praznina – nije praznina. To je pitanje u sledećem – nad životinjskom nivou postojanja, i o nivou postojanja čovjeka. Čovjek – nije životinja. U našem svijetu, mi se nalazimo na životinjskom nivou. Postoji ne živa priroda, na biljnom nivou i priroda na životinjskom nivou. A ko je čovjek? Čovjek ne postoji u našem svijetu. Čovjek – je sasvim drugo biće, to nismo mi. Mi sebe zovemo ljudima, zato što brinemo o našem tjelu, o tome kako da postojimo unutar njega.

Voditelj:  Tačno, zato što ne znamo ništa drugo.

Dr Lajtman: Ne, nije to, što mi ne znamo – nego zato što nemamo pitanje za to. Zato, i dan danas, ostajemo na životinjskom nivou, samo što smo visoko obrazovani. O problemima roditelja u naše vrijeme

Voditelj: Ok, postoji problem vezan za odnos oca i djece. Pretpostavimo da su kod djece više razvijene duše.

Dr Lajtman: Da.

Voditelj: Roditelji, da tako kažem, još nisu razvijeni...

Dr Lajtman: Da.

Voditelj:  Ispostavlja se....

Dr Lajtman: Naravno.

Voditelj: ... kod njih ne postoji takvo pitanje.

Dr Lajtman: Naravno.

Voditelj: A kod djece već postoji.

Dr Lajtman: DA.

Voditelj:  Tada, ako roditelji se trude da razumiju svoje dijete...

Dr Lajtman: Ne mogu....

Voditelj:  ....Da ga čuju.

Dr Lajtman: Ne mogu.

Voditelj:  A ako ga potisnu, vode ga kod psihologa, daju mu Ritalin i vjeruju da.....

Dr Lajtman: Nažalost, to je veliki problem. Ali time oni ništa ne rješavaju. Proći će još jedna - dvije generacije – i to nestaje. Vidjećemo da takav način liječenja ništa ne daje. Dobićemo, na kraju jezivu generaciju. Mi već sada imamo:„generaciju Ritalina“, koja je nesposobna za bilo šta, koja prosto sebe ubija. Od Ritalina – sledeći korak je droga. Ritalin – to i jeste vrsta droge, on smiruje, on umiruje čovjeka i to je to.

Mi nećemo da se bavimo time, da bi našoj djeci dali pravilno shvatanje života. Mi ne želimo da razbijamo temelje našeg obrazovanja. A koliko je stara naša škola? Ne više od 100 godina? Kada je nastala naša škola? Kada se pojavilo mašinstvo, proizvodnja automobila... Potrebno je bilo brzo osposobiti radnike, koji su umjeli po malo čitati, malo pisati, koji bi razumjeli naloge, razumjeli bi tehnologiju mašina, koji bi stojali na pokretnoj traci i radili. Zato brzo, i takvom metodom, je bila napravljena savremena škola, da bi tamo tjerali ljude, i poslije toga ih brzo stvavljali u „mašinu“. I iz toga je proizašao naš sistem obrazovanja. I danas je takav sistem.

Danas je svijet drugačiji, informatički, više nema toga, a škola je ostala ista. Pitanja kod naše djece su potpuno druga, a škola je ostala ista. Djeca ne mogu da opstanu u njoj. Oni jednostavno „umiru“ u njoj. Zato se sve ovo i dešava....

Voditelj: Oni „umiru“ u njoj, zato što imaju unutrašnju neusklađenost.

Dr Lajtman: Kod njih postoji neusaglašenost sa školom. Oni imaju druga pitanja. Škola im ništa ne daje. Škola ne vaspitava čovjeka. Škola ne čini čovjeka. U školi sada dobija potpuno nepotrebno znanje. Danas je potrebna drugačija škola, drugi sistem obrazovanja, drugačija atmosfera u razredu! Mi moramo da napravimo školu, koja odgovara današnjoj generaciji. I onda neće biti problema sa Ritalinom.

Voditelj: Iz čega Vi Govorite:„Potrebno je mijenjati školu. Potrebno je mijenjati obrazovanje. Potrebno je mijenjati pristup. Potrebno je shvatiti, da smo mi stvorenja u razvitku...“

Dr Lajtman: Proizilazim iz kabale.

Voditelj: Da.

Dr Lajtman: Vidim proces života, koji prolazi ispred nas. Vidim njegove prošle i buduće etape. Razumijem sav njegov proces i njegov cilj. I zato, ako budemo išli silom prema svojoj djeci, ona će nas ostaviti sa strane. Mi nemamo pravo na takav način postupati sa našom djecom!  Nemamo!

Dr Lajtman: Ja sam otišao iz „obične“ škole u večernju zadnjih nekoliko godina obrazovanja. Ja sam čak i na fakultetu dvije poslednje godine išao na večernja predavanja, a ne dnevna.

Voditelj:  Zašto?

Dr Lajtman: Da bih bio slobodan. Nisam mogao da izdržim pritisak. I znam to po svojoj djeci. Iako mi je jedna ćerka – doktor biologije, a druga – radi doktorat iz filozofije, nikada nisam vršio pritisak na njih.

Voditelj:  Imam sada unutrašnji konflikt...

Dr Lajtman: Da.

Voditelj: Željala bih nešto da utvrdim.

Dr Lajtman: Da.

Voditelj:  Rekli ste, da sa jedne strane, djeci su potrebna drugačija znanja, od onih koje im škola ili univerzitet daju – da je to prevaziđeno, zato i imaju drugačija pitanja. A u isto rijeme, Vi govorite, da Vaša djeca sve dovoljno dobro rade... 

Dr Lajtman: Ali ih nisam pritiskao! Nisam vršio pritisak na njih, davao sam im prostora da se sami razvijaju kako su oni željeli. Rečeno je:“ Vaspitaj djete po putu njegovom“. Svako ima dušu svoju. Kako mogu vršiti pritisak?

Voditelj:  Ali to Vam je došlo, tek kada ste počeli da se bavite kabalom? A da se niste počeli baviti njome?

Dr Lajtman: Ništa od tog ne bi bilo! Dječja depresija (od čega smo i počeli)...

Voditelj: Da.

Dr Lajtman: Ona neće proći! Moraćemo odgovoriti djeci na njihova pitanja. Depresija – to je posledica unutrašnjeg problema. I to je ogroman problem, problem društva, i zato tu depresiju kod djece vidimo svugdje po svijetu. Znate, postoji pojam, depresija kod životinja?! Posebno, kod domaćih životinja, koje se nalazi u blizini svojih domaćina. Oni takođe osjećaju depresiju! I postoje ljekovi protiv depresije za životinje:pse, mačke, koji žive pored domaćina. Današnja globalna depresija – osjećaj nedostatka životne sile. Nemamo dovoljno životne sile.

Voditelj: Životne snage?

Dr Lajtman: Da, u našem svijetu. Vidimo, da je sve iscrpljeno, sve nekako stari, sve nestaje, sve izgleda gubi....

Voditelj: Gubi smisao?

Dr Lajtman: Gubi svoju vrijednost. Poslednji napor dajemo kako bi sebe oduševili, sa novim pobjedama i inspiracijama, jedan drugog inspirišemo putem nalazaka u oblasti tehnike i tehnologije. Ali, na kraju, potrebno je pogledati istini u oči – potreban nam je sasvim drugi nivo postojanja, potreban nam je novi, savršeni nivo, koji uključuje u sebe pitanje, zašto mi postojimo i kuda idemo. I odmah problem, koji stoji ispred cijelog čovječanstva, pogotovo sada, u vremenu kada se stalno očekuje novi talas krize.

Djeca ovdje imaju jako veliku i korisnu ulogu. Ja kod mojih unuka počinjem da osjećam ta pitanja. Imam unuka, koji ima 11 mjeseci. I ja osjećam to u njemu. I pitao sam svoju suprugu – i ona isto govori, što osjeća to. Postoji unutrašnji upit, i to bukvalno kod odojčeta. I vidi se po njemu, u njegovom unutrašnjem životu, da nešto ne dobija.

Potrebna nam je ozbiljna reforma samih sebe, našeg odnosa prema djeci. Ne samo reforma samog sistema obrazovanja ili predavanja, ili vaspitanja, nego uopšte cijelog naše života. Nekada je dječak gledao na oca, djevojčica – na mamu. Otac – neki tamo kovač, obućar, krojač, nevažno ko – i djete je znalo, kad poraste biće kovač, obućar ili krojač.

Voditelj:  Nije bilo unutrašnjeg upita?

Dr Lajtman: Nije bilo. Predavali su se sa generacije na generaciju, odjeća, zanati. Djeca živjela zajedno sa roditeljima. Nisu htjeli da budu drugačiji od roditelja. I sav trud, svi primjeri, koji su roditelji pokazivali svojoj djeci: kako treba živjeti, kako komunicirati – sve je to bilo manje više stabilno i normalno, sve je to odgovaralo djeci.

Danas – ne. Danas nas djeca gledaju i shvataju da nemaju odakle uzimati primjere! Oni se osjećaju kao u pustom svijetu. Oni trebaju svoj svijet sami da stvore. A mi, glupi, ne shvatamo, da ako se kod njih pojavi bilo koji vid fanatizma, korišćenje lijekova, raznih droga i sve ostalo, da se to događa zato što kod nas odraslih nema primjera kako živjeti, kakav život treba da bude. Kakav život treba da bude iz generacije u generaciju. 

Voditelj: I šta ostaje djetetu?...

Dr Lajtman: Ne slažemo se sa time da su oni drugačiji od nas (djeca).

Voditelj: Da.

Dr Lajtman: I tu je naš problem.

Voditelj: Da.

Dr Lajtman:Osnovni problem. Moramo da shvatimo i da prihvatimo da su oni drugačiji, da imaju drugačije duše. Moramo živjeti radi naše djece. To je problem. Živjeći za njih, sebe ispravljamo. I ovako je rečeno: “Onaj koji vraća srca očeva djeci i srca djece očevima“. To treba da nas nauče naša djeca. Kad dobijete dijete, vi postajete majka. I dijete vas treba, da bi vi rasli, i da bi stekli odgovornost. Sasvim drugačiji pristup ka životu imate, kada postanete mama. Isto je tako i ovdje. Potrebno je da razumijemo, da kada dobijemo djecu, moramo postati više odgovorni. Oni su ti, koji nam diktiraju kakvi moramo da budemo. Mi moramo da izučimo sledeću etapu, na kojoj naša djeca postoje, nivo koji oni traže. Mi se nalazimo u takvoj generaciji, u makazama takvim.

Voditelj:  Oni su dužni postojati na tom nivou, toj etapi? 

Dr Lajtman: I mi smo dužni u principu. I mi smo dužni! Mi smo prevarili svoju generaciju, nismo uspjeli na vrijeme. Mi se nalazimo u prelaznom procesu, mi se nalazimo između epoha. O ljudima koji su htjeli mjenjati tehnologiju okolo sebe, ne shvatajući, da je potrebno sebe promjeniti

Voditelj:  Šta znači: “Prevarili svoju generaciju?“ Govorili ste: u čovjeka u ovoj generaciji još nije bilo unutrašnjih pitanja (zahtjeva).

Dr Lajtman: Bila su, ali ih nismo razmatrali. Smatrali smo, da ih je potrebno potisnuti, smatrali smo, da ih možemo nekako drugačije realizovati. Napravili smo za sebe svemoguće igračke: televiziju, internet, modu, svakakve komjuterske zabave, i time, naravno se nismo podigli na sledeći stepen.

A djeca,ona... žao mi ih je za sada.

Voditelj:  Što znači da čovjek...

Dr Lajtman: Jednostavno, čovjek ne želi da se mijenja. Čovjek ne želi da shvati, da mora on da se mijenja i da postane savršen, a ne tehnologija oko njega. A sada, usavršavati tu tehnologiju do granica, na kraju, mislim, počinjemo da osvešćujemo, da nam ona ništa nije donijela. I sve pretnje za prirodu- ogromna svjetska kriza u svim oblastima, problemi zdravlja, problemi ekonomije – sve to zahtjeva kardinalne reforme, koje trebaju da se mijenjaju ne u spoljnom svijetu, već u nama samima.

Voditelj: I evo, vidimo u čemu je naš problem....

Dr Lajtman: Ljudi ne žele da se bave svojom unutrašnjosću.

Voditelj: Nisu još shvatili....

Dr Lajtman: Ne možete ni zamisliti kako i najmanji pokret u smjeru ove promjene, u smjeru savršenstva, harmonije međusobne, sklad sa prirodom – može potpuno promijeniti svijet, promjeniti našu djecu i sami sebe, učiniće unutrašnju ravnotežu u našoj porodici.

Poglavlje iz knjige  "Korisni savjeti kabalista"

http://www.kabbalah.info/rus/content/view/frame/37370?/rus/content/view/full/37370&main