KABALISTIČKA PSIHOLOGIJA 1

Voditelj: Dobar dan dragi prijatelji. Zovem se Anatolij Uljanov. Ja sam profesionalni psiholog, psihoterapeut i danas vas pozivam na jedno vrlo posebno putovanje, jer danas imamo mogućnost da razgovaramo sa vrlo mudrim čovjekom koji je upoznat sa naukom kabale, drevno znanje, i prolazeći kroz različite tehnike, došao sam do toga da je najjasije i najbolje sistematizovano znanje daje nauka - kabala. Dobar dan poštovani profesore.

Mihail Lajtman: Dobar dan.

Voditelj: Ovo nije prvi put da se nas dvoje srećemo i jako mi je drago što imam mogućnost da Vam postavljam pitanja i da razgovaramo o stvarima koje su se pojavile upravo tokom ovih mjeseci tokom kojih se nismo vidjeli. Počeću od tipologije. U psihologiji to je jako važna osnova jer počinje od opšteg ka pojedinačnom i postoji jedan problem. Problem se zasniva u tome da detaljne i jasne tipologije u psihologiji ne postoji. Jedan specijalista uzima i dijeli, recimo život čovjeka, od rođenja do smrti na četiri dijela, drugi dijeli na pet djelova, odnosno ko kako misli tako i misli. A potrebno je detaljno napraviti strukturu znanja. Da li biste mogli sa tačke gledišta kabale da nam kažete kakve su etape života čovjeka, koliko ih je, onako generalno... Da nam kažete koje su to etape i koje zadatke ima čovjek, tačnije šta treba da prođe čovjek i šta treba da radi.

Mihail Lajtman: Prije svega treba da shvatimo da naš život nije slučajan i koliko otkrivamo prirodu toliko otkrivamo njene zakone i veze, vidimo da je apsolutno sve međusobno povezano i globalno i pojedinačno, kao i u našem organizmu, svi njegovi elementi i sistemi su međusobno povezani i opredjeljuju jedan drugog. Stoga treba da shvatimo, da već postoji početak i postoji kraj i postoji neki cilj koji na kraju treba da postignemo. Mi ne vidimo ka čemu čovječanstvo ide, ali taj cilj u prirodi ipak postoji. Vidimo koliko svaki dio i djelimično djelovanje su međusobno povezani, kako opredjeljuju jedan drugog, i kakva mudrost postoji u toj cjeloj posledičnosti događaja. To je normalno, čak i tamo gdje se gubi sa horizontom naša poznavanja prirode i kuda mi idemo, svejedno, normalno, priroda ima taj plan. Čak i više od toga, mi i sada otkrivamo da razlog posljedičnog razvoja događaja, ono se ne određuje na početku već od kraja. Kakav cilj želimo da dostignemo, to do tog cilja, odnosno ne želimo mi stići do tog cilja, već priroda, do tog cilja nas ona i vodi. Odnosno, konačno stanje, treba biti od početka poznato. I tada ka njemu jasno ide naš razvoj, a to što mi ne razumijemo, i ne znamo to krajnje stanje, baš zbog toga nam se čini da naš razvoj bez sistema i nikuda ne vodi... Odjednom dinosaurusi pa se onda nešto drugo pojavljuje, neke kataklizme, mi ne vidimo široke uzročno-posledične povezanosti. Ali to mi ne vidimo, a priroda ih ipak ima. Imamo dovoljno činjenica o tome da zaista treba da se odnosimo ka prirodi kao prema jako mudrom mehanizmu, u kojem već unaprijed postoji naše sledeće stanje i postoje jako daleki, daleki ciljevi. I stoga, znate kako se kaže, glupom čovjeku se pokazuje pola posla, tako i mi, vidjeći samo dio posla prirode nad nama, donosimo presudu o tome da je ona nerazumna. A zapravo, u njoj postoji takav ogroman razum, a mi hoćemo da se postavimo iznad prirode, a mi smo samo njen dio... I zato takav odnos, onnas dovodi do potpuno drugačijih zaključaka u odnosu sa prirodom, ekologijom, uopšte, ka nama samima, ka našim životima. Odnosno, mi moramo više da slušamo prirodu, iz nje uzimati primjere, i zaista, kako i vidimo, upravo nauka poslednjih godina, poslednjih deset godina, ona se više oslanja na to da treba da učimo više od prirode i iz nje uzimati elemente i mehanizme, i graditi već slično njoj društvene sisteme, političke, socijalne, i tehnološke intrumente. Ja ipak vidim da čovječanstvo shvata da treba sve uzimati iz prirode, da ona sve to ima. I stoga, u našem odnosu prema čovjeku, u gradnjenju društva, u ispravnom građenju porodice, u pravilnoj izgradnji okoline za svakog od nas, i vaspitanje čovjeka u vrtićima, školi, fakultetu, itd mi moramo, u principu, tražiti odgovore kod prirode. I odatle, ja mislim, da ćemo moći podvući, barem tako kaže nauka kabala, ona se bazira samo na empirijskim znanjima prirode, samo na istraživanju prirode, ništa više, i zato odatle, ako budemo uzimali svoja znanja, postepeno ćemo doći do harmonije sa prirodom, a to zapravo predstavlja osonovu našeg zdravog, dobrog postojanja. 

Voditelj: Odlično, ja se sa Vama u potpunosti slažem, i ja isto imam fantaziju da ipak postoji nešto do rođenja, da ipak nešto postoji posle smrti, ali bezobzira, gledajući na čoveka, vidimo da on prolazi kroz određene etape... On se mijenja, izgledom, psihom, mjenjaju se njegove društvene veze, mjenja se njegova okolina, i sad, koje su to etape koje su u skladu sa naukom kabalom, kako... Ja kada sam istraživao i čitao knjige, ja nisam bio u mogućnosti da samostalno razdvojim to, priznajem, negdje ima deset, negdje dvanaest etapa, negdje trinaest, potpunosam se zbunio.

Mihail Lajtman: Da, stvar je u tome da to što vi pitate, kabala je istraživana detaljno, ali je izložena vrlo daleko od realnog stanja, od realizacije, jer mi još nismo došli do tog stadijuma gdje bi mogli saznati kakvim treba da bude društvo, mi se još uvijek nalazimo u stanju kada mislimo da smo sami u stanju da se podignemo i da sami izmislimo kakvi društveni mehanizmi, veze, povezanosti,  trebaju da budu. Mi vidimo da se to mijenja, svaki političar viče da on zna kako da izgradi svijet, a to je naravno najveća glupost koju čovjek može sebi da dozvoli. I pri tome uzima i trudi se na tuđim životima da izgradi fiktivni model koji sam ne razumije a koji proizilazi iz njegovog egoizma, da potčini sve i svakoga. Stoga, nauka kabala razumije da smo mi još uvijek jako daleko od početka realizacije, pravilne realizacije sebe u skladu sa prirodom, ali se ona već otkriva u našem pokoljenju jer je naše pokoljenje prvo. Kad mi počinjemo da shvatamo da dolazimo do ćorsokaka. Mi ne možemo da izgradimo pravilno društvo, mi ne možemo pravilno da izgradimo porodicu, uspostaviti pravilno vaspitanje... Da, mi vidimo državnu strukturu uvijek kao dobru, a kroz neko vrijeme ona počinje da se raspada, mi nemamo planova, jasnih, i sve je povezano sa egoizmom svakoga, i protivrečnosti je sa ostalima, mi ne možemo ništa da uradimo. Stoga, upravo stanje bezizlaznosti, stanje ćorsokaka, ono će dovesti čovječanstvo do neophodnosti upravo da se ugledamo na prirodu. I odatle da uzimamo primjere. Stoga, u naše vrijeme počinje da se otkriva nauka kabala i da opisuje ta stanja o kojim govorimo, odnosno pravilno shvatanje razvitka čovjeka i društva, vaspitanja, obrazovanja, porodice, cijelog procesa našeg života, i cijelog čovječanstva i našeg pojedinačnog života i različitih perioda, civilizacija koje pravilno postoje... To je sistem koji nije jednostavam, tim više, kada u globalnom svijetu međusobno djelujemo jedan na drugoga, treba shvatiti različitost nivoa i stepena civilizacije, njihov istorijski teret, njihovo različito shvatanje cilja, ostvarivanja njihovim planova, odnosno, kabala ovdje otkriva jako veliku sliku, šarenu, ali ja mislim da je treba analizirati po djelovima, i donositi čovječanstvu u toj mjeri u kojoj će čovječanstvo moći da je adaptira sebi, jer znate, kada kažete čovjeku neku konačnu varijatnu, ili nešto što je blizu kraja, on je toliko daleko od njega, današnjeg stanja, da on to neće da primi. On smatra da je to nerealno i nemoguće. A postepeno mjenjajući se, on vidi da na taj način, najbolje je ono što priroda predlaže kao rezultat našeg razvoja. Zato, ajmo da idemo polako, postepeno.  

Voditelj: Sami početak, ja ne znam tipologiju tako da... Govorim o onome, što kažu, da istorija čoveka počinje njegovim rođenjem...

Mihail Lajtman: Aha, jasno...

Voditelj: Možemo se dotaći i razvitka unutar stomaka, kako kabala na to gleda, jer sam se i u tome zapetljao takođe, ali bih htio... Sad ću vam objasniti sa čim je to vezano, dolaze ljudi na prijem, obraćaju se roditelji koji,kako ste rekli, jednostavno ne znaju šta da rade sa djetetom, kako da ga vaspitavaju, na koji način da se ponašaju sa tim čovjekom i bilo bi jako interesantno ako bi uzeli etape koji postoje u razvoju i dali im zadatke koji stoje na tim etapama, kako se ponašati, kako roditelji da vaspitavaju djecu da bi djetetu ta etapa, do odraslog, prošla maksimalno konfrotno i dobro, da bi izrastao u tog samog čovjeka o kojem vi govorite. 

Mihail Lajtman: Nama je nemogućene obraćati pažnju na dijete, mi moramo da mu izgradimo odgovarajuću sredinu, koja će se mjenjati svaki put, sa svakim danom njegovog razvoja, mjenjaće se u skladu sa tim šta želimo od njega da dobijemo, kakvo davanje primiti. Čovjek je proizvod okoline, mi to shvatamo jako dobro, stoga, mi ne treba da se obraćamo djetetu već njegovoj okolini koja mjenjajući se, će mjenjati subjekat. Inače se ništa neće dobiti. Ja ne treba da se bavim vaspitavanjem djeteta, ja treba da se bavim, brinem, o vaspitanju okoline. Odnosno, mi ovdje odmah prelazimo, tj prebacujemo problem, lopta se nalazi u drugim rukama, kod roditelja ili okoline, vaspitača u vrtiću, školi itd. 

Voditelj: Ja predlažem upravo da krenemo o etapama, jer najjasnija je tipologija o kojoj smo pričali prošli put, a to je Erik Erikson... On upravo govori o tome da postoji razvoj djeteta i postoji društvo koje je obavezno na neki način da se otkriva ili odgovara na pitanja, ili postavlja pitanja u razvitku djeteta. Ako uspijemo, biće odlično, znači od samog početka...

Mihail Lajtman: Kabala govori, ako ne budemo govorili o razvitku unutar stomaka, iako i ono ima jako veliko značenje...

Voditelj: ...da ga ipak pomenemo...

Mihail Lajtman: Razvoj unutar stomaka, počinje od 40-og dana trudnoće, kada čovjek prođe svojih prvi 40 dana, smatra se da se on već formirao, iz kapi sjemena u svoju prvu strukturu. I dalje se ta struktura razvija. Prva faza je do tri mjeseca, zatim još tri mjeseca,zatim još tri mjeseca. Svaka ova tri mjeseca maju savršeno drugi tempo razvitka, drugi karakter razvitka, razvija se prvo materijalni dio, zatim je on viši, i viši... nervna sistema... Tako da u skladu sa tim i majka i okolina moraju da, na različite načine, se obraćaju onome što se razvija unutar. Kabala ne obraća pažnju na ravoj unutar stomaka čovjeka, ona smatra da od samog početka, čovjek je začet, odnosno kap sjemena, taj korjen njegov budući, je počeo da se razvija. I to je sve. Mi već imamo posla sa budućim čovjekom... Stoga, od toga čime se hrani majka i kako živi svih devet mjeseci trudnoće, ono što šluša, što osjeća, kroz kakva stanja prolazi,sve toprolazi normalno i dijete, iono prima ogromnu količinu informacija i informacije su jako ozbiljnje, koje će se kasnije kod njega pojaviti u odraslom stanju, kada će i sam biti u takvim stanjima kao majka, otac, okolina... Tako da kabala govori o tome da mi moramo dati djetetu već unutar stomaka maksimalno punjenje. I to zavisi od roditelja. Nama se čini da kroz dijete prolazi samo krv, sa hranljivim tvarima, od majke, majka uzima sve što ono izlučuje i iznosi ih iz djeteta, odnosno nekakav mehanički sistem, hranjenje, uzimanje, iznošenje. Ali to nije tako, zapravo ogromna količina informacija se prenosi zajedno sa tim opštim sistemom između majke i djeteta i zato se možereći da je dijete dio sistema... Zato sve kroz šta majka prolazi, šluša, vidi,  razgovara, to što ona...sve je to zapravo dio razvitka djeteta, zato je jako važno da u ovom periodu, mada i prije ovog perioda, da majka i svi, dijete je kao i biljka, osjeća čovjeka, dobrog - zlog, osjeća njega i po mirisu i po lučenju, i na tu temu većpostoji istraživanje u princnipu, da ono osjeća stanje majke, i koje pored nje, okolinu... Mi zapravo malo znamo o tome iz naših istraživanja, ali vidimo da je to sistem koji nije jednostavan, i ne govori se o nekom jednostavno mehaničkom razvitku. Tako da bih se ja ka tome odnosio jako jednostavno. Potrebno je napraviti maksimalno konfornu okolinu za dijete, u smislu, njegovo punjenje nije samo putem hranljivih tvari, već punjenje hranljivim i dobrim informacijama. 

Voditelj: Odnosno, prijatna atmosfera, tj dobri odnosi, ili, šta se podrazumjeva pod tim...

Mihail Lajtman: ...ne, treba se ka njemu odnositi kao prema odraslom čovjeku, kao da pričate sa odraslim čovjekom i pokušavate da mu prenesete tajnu života, najviše materije.Ne samo muzika, ne samo iskustvo, slike, a već duboke unutrašnje osjećaje i misli, ne naravno tragične brige, već one ozbiljne misli. Isve će se to primiti jer dijete u datom trenutku se nalazi u najboljem položaju za primanjem informacija jer je ono absolutno neutralno u tuđem tijelu. Na taj način, apsolutno realizuje sebe u odnosu na organizam majke, tako može da postoji u njemu kao ne strano tijelo, zato ga majka ne izbacuje, i takodje prima svaku informaciju. Kasnije će biti jako teško sa njim raditi, jer je to kasnije drugi organizam i moraćešda tražiš način kako da mu priđeš, a sada tokom devet mjeseci, možeš u njega da liješ što god hoćeš, to zavisi samo od okoline. I ono će primiti to jer priroda usmjerava njega na puno poništavanje sebe u odnosu na materinski organizam. Na svim nivoima, na metalnim i fizičkim, i na psihološkim, na svim. Moramo se time koristiti.

Voditelj: A kako to, ne shvatam, sjesti pored majke...

Mihail Lajtman: Baviti se majkom svih devet mjeseci i to jako ozbiljno, na taj način oslobađate sebe kasnije od velikog posla sa malim čovečuljkom, koji hoće ili neće da vas primi, kojeg će priroda već povući negdje da se zanima nečim drugim. Sada imate ogromnu mogućnost da se pripremite za budući kontakt sa njim i biće vam već unaprijed naklonjen, povezan, razumjeće vas, odnosno tu mogućnost ne smijete propustiti.

Voditelj: Mogućnost, stvarno to što govorite je čudesno ali kako to uraditi, čitati knjige...

Mihail Lajtman: To je odvojen sistem, treba da se udubimo malo prije toga u kabalu, shvatiti šta ona predstavlja, ali to je sistem vaspitanja u kome se vaspitava i unutar stomaka. To zvuči naravno kao nešto novo, nova oblast psihologije i vaspitanja, ali to je psihologija, vaspitanje i obrazovanje, to je izgradnja čovjeka, pri čemi znamo, vaspitanje unutar stomaka...Možda nemamo dovoljno informacija sada o tome, ali na njemu se zasniva dalji razvitak i mnogo zavisi od toga kako se dijete razvilo u majki i sad na tu temu postoji ogroman broj istraživanja, provjera, analiza koje se rade da bi se dijete rodilo normalno, svi ti parametri, sistemi itd. Jednostavno, pred nama je veliki rad, u tom periodu sa čovjekom možemo uraditi praktično sve, da bi već imao predispozicije za normalan srećan život. On neće znati kako i zašto, ali će ga već vući ka određenim predmetima, djelovanjima, ka razvitku, ka pravcu...

Voditelj: Dobro, recimo sada su naši gledaoci čuli ovu informaciju, neko od njih se već sprema da postane majka i otac, i kod njih se pojavljuje pitanje šta ja treba konkretno da radim, čitati knjige, biti u prirodi...

Mihail Lajtman: Da, upravo to, biti u prirodi, jako je dobro biti u kontaktu sa prirodom,  osim toga čitati mekane knjige o kabali jer one govore o univerzumu generalno, o opštim silama stvaranja, kako međusobno djeluju i tjeraju čovječanstvo razvitku, ka dobrom cilju, sile koje utiču na nas. Znači, dijete već ulazi u kontakt sa tim sistemom, to nije mistika, to je isto kao što sunce na nas djeluje, tako i te sile stoje iza našeg svijeta i određuju našu sudbinu, svo naše stanje, znači moramo da čitamo te knjige, da ulazimo u kontakt sa njima, ne toliko majka koliko dijete, jer ono to prima indirektno jer je dio te prirode, i to integralni dio. Majka već ima svoj egoizam i način primanja, adijete to nema. To je jednostavno blagostanje raditi sa njim dok je još u stomaku majke. Osim toga potrebna je muzika, naučni filmovi, dobri naučni filmovi, bez filmova sa nasiljem... To je cijeli sistem koji treba da kreiramo za majke, posebno za majke a i drugi članovi porodice, tome se mora posvetiti posebna pažnja, bez sumnje. Odnosno, doći na nivo unutrašnjeg razvitka, tj pravilne pripreme do rođenja djeteta, to je, ja smatram, će ukloniti sa nas velike probleme u budućnositl. I sledeća etapa, vidjećete kako vaši problemi sa pacijetima počinju nestajati, prećiće u drugu oblast, ali vidjećete da će se dječja psihologija promjeniti. 

Voditelj: Pri govorenju o ovim etapama lijepo bi bilo ako bi rekli koje su toetape a onda razgovarali o njima ponaosob...

Mihail Lajtman: Ja mislim da treba harmonično djelovati na majku raznim, prijatnim, informacionim izvorima, osjećajima, da bi to sve prolazilo glatko i dobro, metodičo... Mi sada tome pristupamo metodično, slušamo Mozarta, jer je harmoničan za djecu, čitamo bajke, gledamo neki film, dobro je gledati naučnu fantastiku, normalnu naučnu fantastiku, priroda, filmovi o prirodi, sve što govori o razvitku čovjeka i njegovoj harmoniji sa prirodom, nikako politiku, sociologiju, što manje problema.Znači, sve sto razvija, dajemo mu zdravu hranu kako bi se razvijao dobro, tako isto treba davati pravilnu, dobru infomaciju da bi mogao da se razvije pravilno. Ja ne bih sada davao detaljne instrukcije koje postoje u kabali, mislim da je to sledeća etapa, hajde da počnemo od toga da propišemo neki paket za buduću majku. 

Voditelj: Znači taj period u stomaku se završio pa smo rekli daporođaj treba da ide prirodnim putem, majka treba da osjeti taj bol jer je to važno za njen imuni sistem, radi pravilnog razvitka kako majke, tako i djeteta. Zatim, sledeća etapa prema kabali je, tj period koji obuhvata...

Mihail Lajtman: To je već posle rođenja. Posle rođenja to je već etapa kada sa čovjekom treba raditi. U početku to su normalno samo taktilna djelovanja, kasnije se dodaje čulo vida, pa mirisa, govoreći o tome, ne posvećujemo im dovoljno pažnje, a zapravo veliki broj ćelija mozga je miris, ono predstavlja zapravo povšinu kore mozga. Treba da znamo, da se nama ne čini u našem svijetu vrlo važnim, ali kabala tome pridaje veliki značaj. Moramo početi da djelujemo na čovjeka na takav način da ga harmonično razvijamo. Prvi razvoj je do 3godine. Kada čovjek prima samo jako blisku okolinu, on ništa ne prima van sebe već sve u sebi, tj njemu nije važno koji je predmet, važno je kako on to osjeća za sebe, to može biti mačka ili pas ili može biti igračka ili krevet, može biti majka ili autobus nije važno, apsolutno je nevažno, njemu je važno samoosjećaj u odnosu na sebe, da je ovo dobro a ovo loše. I na taj način on grupo i tačno pravi sortiranje tih stvari. Znači ovdje moramo maksimalno, tj uzimajući ovo u obzir, učiti ga šta mu je prijatno a šta nije. Treba ga o tome učiti tj ovo je prijatno a ovo...

Voditel: Ne pitati, već ga učiti...

Mihail Lajtman: Da, recimo, ovo je muzika, ovo su boje, i na taj način možemo razvijati čovjeka u tim sferama gdje se on sam ne bi mogao razviti. Recimo, ako bi ga ostavili u šumi, kakav bi osjećaj imao prema boru...

Voditelj: Pa kao životinja, postoje takvi slučajevi...

Mihail Lajtman: A ovdje mu mormao dati veći razvitak, ali prve tri godine samo ovako treba da radimo... Razvitak je čisto egoistično, kada on ne osjeća sredinu, ne može doći u kontakt- daj i primi, već samo daj. To je njegov razvitak. Posle tri godine počinje razvitak...

Voditelj: Sačekajte minutu, rekli ste povodom mirisa da je jako važan miris, šta ste time htjeli reći....

Mihail Lajtman: Jako je važno razvijati svihpet čula, ali razvijati ih metodično, svako od njih ponaosob, a zatim zajedno, crveno sa nekim zvukom, plavo sa nekim šumom, tj izazivati različite asocijacije iz svih naših organa za čula. Sad sam vidio da moj unuk ima knjigu u kojoj ovca ima runo, znači počeli smo da shvatamo da pored teksta treba još dodati čulo dodira, zvuka, pa tako i ukusa i mirisa. 

Voditelj: ...znači sve treba mirisati...

Mihail Lajtman: Da, da tako će se kod ćovjeka pojaviti harmonično prihvatanje svijeta. Naravno u našem stanju, u našem svijetu, dosta toga će primati sa nedostatkom, jer će svijet gledati previše usko, ali uz pomoć takvog čovjeka ćemo moći da napravimo bolji i harmoničniji svijet. Tako da, treba graditi bukvalno vaspitanje na razvijanju ovih pet čula, vid, sluh, dodir, ukus, miris.

Voditelj: Iz ovog proizilazi da je jako važan kontakt sa prirodom, kontakt sa osnovnim mirisima, bojama... Pitanje je, prije nego predjemo na sledeću etapu, tokom ove etape, da li je razvitak djevojčica i dječaka isti...

Mihail Lajtman: Do tri godine nema razlike, do tri godine oni čak ne razumiju razliku.  Za njih pol ili neko drugi nema značenje. Ima značenje samo ja sam sebi, to je prvo, i drugo, ovih pet čula, važno je da su u hramoniji...to je do tri godine. Naravno, fizički razvitak nam je jasan. Sledeća etapa je već posle 3 godine, tu već imamo posla sa sasvim drugim čovječuljkom. Čovjek već počinje da bude socijalno orijentisan, on želi da se igra sa drugima, primati, davati, on počinje buti dio društva. Već počinje da prihvata i razumije televiziju, odnosno nešto što jevan njega i što se odnosi na druge. Sad već osjeća i na neki način vidi sebe van sebe, negdje sa nekim u kontaktu, znači da u periodu od 3 – 6 godina se grade njegove socijalne kvalitete, pravilni odnos sa ostalim članovima društva. Ovdje je jako važna igra, dobre igre, ne takmičenja protiv nekoga, već njegova veza sa drugima radi postizanja nekog cilja. Ne protiv drugih ljudi a protiv mehaničkih prepreka. Ovdje je jako važno, da sam ne može da postigne cilj, ali zajedno sa svojim drugarima, ovdje je važan pol, muškarci trebaju da se vaspitavaju od strane muškaraca, odovjeno, i odvojeno djevojčice sa ženama, i naravno za njih postoje različite igre i različite metode, ali u principu one su usmjerene prema zajedništvu. Sam ne mogu, društvo je od korsiti. Egoistično korisno, nije važno, ali društvo znači. Sasvim jasno, na našem egoističkom nivou, da bi dijete shvatilo da na takav način, da u dvoje postiže više, a ako se troje igra, još više možemo postići. Jedan postavlja ruku, drugi postavlja nogu, treći se penje ili još nešto radi itd...Ili mu vežemo oči pa ga druga dvojica vode i on prolazi bez ikakvih problema, bez njih bi negdje pao, odnosno vjeruje drugima. Razne igre, ne protiv ljudi nego protiv raznih prepreka i problema. Kada on shvata da socio predstavlja zaštitu i pomoć i to se ucrtava, ucrtava, ucrtava postepeno u podsvjest. Vi shvatate kako to funkcioniše i onda to postaje navika, gdje on zna, ako nema potrebnu vezu sa drugima on gubi. I to je to. 

Voditelj: Sad ću vam postaviti dva pitanja, koja se zasnivaju na pitanjima roditelja, koja se pojavljuju kao najčešća briga roditelja. Prvo, to je ljubomora koja se pojavljuje kod djeteta u tom periodu i vezanost za majku, kako se nositi sa tim, kako se ponašati prema toj ljubomori.....

Mihail Laitman: Samo zavisi od majke, to ne zavisi od djece, tu samo majka može postaviti sebe u stanje u odnosu na njih (djecu), kada će se ubjediti da su oni apsolutno jednaki. To izučavamo na osnovu više sile, u kabali se to opisuje u ogromnoj količini materijala i članaka. Tako da nema nikakve konkurencije ovdje, čak ni jedan čovjek ne može dostići Stvoritelja ako ne bude povezan uzdama ljubavi jedan sa drugim, i upravo na toj vezi između njih dvoje otkriva se i postiže se Stvoritelj. Tako se majka mora postaviti u odnosu na svoju djecu, sva djeca koju ima,  kada se ona u istom trenutku obraćaju njoj, a svaki od njih prima takav formalan odnos sa njene strane, tj neophodan ali formalan. I time ih ona uči da pravilno međusobno funkcionišu, tj želiš topli odnos samo sa ostalima, na taj način je on automatski okrenut prema drugima, on ne gleda samo kako da postigne cilj, već i sa kim će postići taj cilj. Pri tome pravimo takvu tihu revoluciju u našem društvu. 

Voditelj: Još dva pitanja, koja su se pojavila kod mene, povodom ove etape. Prvo pitanje je na račun odnosa oca i majke međusobom, jer dijete upravo u tom uzrastu počinje da shvata majku i oca i stvara personalni odnos, kako treba da se ponašaju roditelji, da li da se odnose kao par prema djetetu ili pojedinačno?

Mihail Lajtman: Oni trebaju da se odnose prema djetetu kao jedno cijelo. Ono mora vidjeti u njima razliku, među ocem i majkom, ali ovdje je jako važno da dijete ne osjeća nikakvu razliku između svih koji ga okružuju. On mora da shvata da svi koji ga okružuju, odnose se prema njemu apsolutno jednako. Prirodno je, da je majka majka, a otac je otac i on to na različite načine prima, ali oni u odnosu na njega treba da se trude da demonstriraju ravan, pravi, pravilan odnos ka svemu, pri čemu je odnos metodično prikazan, dobri postupci, loši postupci. U skladu sa ovim potoji reakcija sa njihove strane i dijete treba jasno da to shvata. I oni moraju da ga na taj način vaspitavaju tj stvoriti takve uslove, jer dijete ne shvata šta sa njim rade, treba napraviti takve uslove da ko uspije - dobija nagradu, ako ne uspije tada vidi drugi odnos, kao da je prekršaj, osjeća drugačiji odnos. On mora osjećati i pri tome da ne razlikuje, da je neko bolji ili lošiji, na takav način se u njemu vaspitava osjećaj ka dobrim i zlim djelima. Tako je neophodno vaspitavati, to je kao i životinja, mi ih vaspitavamo, vodimo ih na specijalne kurseve i tamo ih dresiramo i učimo. Na isti način i ovdje treba da radimo isto. 

Voditelj: A taj period kada se pojavljuje pitanje kod roditelja da djetetu već treba sistematski dati obrazovanje, čitati...sa tri godine...

Mihail Laitman: Kabala kaže da se sa tri godine djecu treba učiti (V: i djevojčice i dječake) da. 

Voditelj: U tom periodu, bukvalno dvije riječi, u čemu je razlika između vaspitanja dječaka i djevojčica?

Mihail Laitman: Pristup je svakako drugačiji u vaspitanju. To nije obrazovanje, prvo moramo da razlikujemo jasno ta dva predmeta, obrazovanje je obrazovnje, to je fizika matemetika, hemija, biologija, botanika, bilo šta...treba da shvatimo da djetetu nije bliska krava ili konj, i da u savremenom životu ih on ne vidi, a da mu je blisko auto, autobus, avion, tj moramo na neki način da mijenjamo pristup djetetu. Ti mu pokazuješ kravu a on ne zna šta je, tebi se čini da mu pokazuješ nešto jako blisko prirodi i njemu, a njemu to uopšte nije blisko. On vidi na ulici auta, ljude, tj moramo sebe malo izmjeniti, tj našu filozofiju, našu metodologiju, naš odnos, kako da prilazimo djetetu, ili ako mu stvarno prikazujemo životinje, one treba da ga okružuju, moraju biti dio njegovog života, mora prolaziti pored njih, a ne uzeti ga u nedelju i povesti u park. Njemu će se to činjeti potpuno stranim,  kao da je u cirkusu. Mi smo navikli da u dječjim knjigama crtamo razne ribice, razne životinje, a danas djetetu to nije sredina....

Voditelj: On prosto ne zna šta je to....

Mihail Laitman: Nama se čini da je to sasvim prirodno, mačku on vidi na ulici, psa, a osim njih, nikoga, shvatate, a mi mu pokazujemo cijeli svijet: medvjede u šumi, a gdje je medvjet, razumijete? Mi moramo da shvatimo taj pristup, koji vučemo iz prošlosti, kada smo živjeli u šumi, kućice u šumi, sve je bilo pred njima i cvjetići i sunce i polje i sve biljke i životinje i on je znao da u šumi ima takvih i takvih životinja.Ako ništa drugo, pokazivali su mu neku sredinu, a šta sad možeš da mu pokažeš? Naše savremeno vaspitanje, ono nije adaptirano ka savremenom načinu života, i ka onome gdje se dijete rađa. Mi vidimo da savremena djeca, da su im bliži telefoni, sve te igrice kompjuterske u kojima se odlično snalaze, tamo oni znaju da ubijaju sve, znaju da pobjeđuju i za njih je to svijet koji razumiju, a tamo neke životinje, o tome nemaju pojma. 

Voditelj: Tj roditelji bi trebali da objašnjavaju djeci malo bliže...

Mihail Laitman: Naravno, kao prvo različito je obrazovanje od vaspitanja. Sada smo govorili o obrazovanju na taj način uče botaniku, zoologiju, ono što čovjek vidi u našem svijetu: cvijetiće, biljke, ono što mu pokažemo oko kuće. Treba počinjati od toga i obavezno uključiti gramatiku. Praktično slova on mora da razumije od 3 godine, da počinje azbuku. Pri čemu ja to govorim sa tačke gledišta Kabale, jer upravo zahvaljujući Kabali, i zahvaljujući tome što je ona prinuđivala, obavezivala drevne Kabaliste da obučavaju djecu, zahvaljujući tome, ona je obavezivala roditelje da uče djecu od tri godine azbuku, tako da već od četiri godine su djeca znali da čitaju. I zbog toga, praktično od drevnih vremena, nije bilo u ovoj sredini dječaka ili djevojčice koji nisu znali da čitaju i pišu. To je zasluga kabale, koja je zahtjevala da se sa 3 godine obučavaju svi, kao i elementima aritmetike i stvarima koje su važne za život, ali prije svega je to gramatika. Tako da ne smijemo da zanemarujemo to do 6,7 godina i tek tada da radimo, a u ovom uzrastu da počinjemo sa radom. 

Voditelj: A ako se dijte u ovom uzrastu suprostavlja  i neće...

Mihail Lajtman: To zavisi isključivo od pristupa. Ako postoje neke igre u kojima bez slova ne može da pobjedi ili treba da uključi neke brojeve itd, treba uključivati element ljubomore, element uticaja okoline itd. I tu nema problema, čovjek jako lako podliježe dresuri, pada pod uticaj okoline, možete od njega napraviti što poželite, ako pravilno napravite sistem da utičete na njega, pravilan i dobar sistem, nema nikakvih problema, on će htjeti, jer će vidjeti da mogu i ostali... Pri čemu ovdje moramo pamtiti da primjer predstavlja glavni alat vaspitavanja, pri čemu primjer, kada pokazuje otac, majka, ne samo okolina, kada vidi da se time zanimaju i odrasli. Odrasli moraju da pokazuju da se bave istim stvarima, predmetima, kojima se zanima i on. I tada on hoće. 

Voditelj: Izgleda da idemo duboko u temu i da nećemo moći danas da pređemosve etape, nećemo imati vremena...

Mihail Lajtman: Na ovakav način mu se daje obrazovanje do 6 godina, od šest do devet godina ide sledeća etapa. Tu je već napor ne na obrazovanju i na vaspitanju njega a na vaspitavanju kolektiva, od 6 – 9 godina, stvara se osnova. On će kasnije primjenjivati ove osnove u daljem, ali ovdje on mora da nauči da shvata da kada žrtvuje, kada daje on dobija. Nije važno koliko će on to poželjeti, da se nalazi u tome, važno je da je naš trud ušao u njega i ostao u njemu i on zna da su ga tome učili. To je jako važno. U tom uzrastu se kreira osnova budućeg čovjeka. Normalno, razlika je ogromna između dječaka i djevojčica sve više i više... Ovdje učitelji kod dječaka i djevojčica moraju biti socilajno dobro podkrijepljeni, moraju međusobom pokazivati uzajamni odnos, djeca će se ponositi što ih roditelji primaju u svoj kolektiv, tj sve je napravljeno na primjerima i na uticaju jednog na drugog... I tu već ide od, 6-9 godina apstraktno vaspitanje... Ovdje se treba usmjeriti na aritmetiku, procente, zbrajanje, itd.... Stihovi su važni... Učiti da govore, deklamuju, pjevaju... Zajedno da prave priču, socijalni elementi, i unutrašnji elementi... Tj razvoj je kada čovjek počinje sam da stvara, kada ulazi u društvo i vidi da može da se podiže u društvu na osnovu onog što društvo daje njemu, tj postaje kreativan , to je od 6- 9 godina. 

Voditelj: Imam pitanje, u ovoj etapi, govori se mnogo o tome, da upravo u ovom uzrastu nije važno kakav mi je karakter, ne kakav sam čovjek, a kako sam obučen, ko su mi roditelji...

Mihail Lajtman: Sredina koja okružuje, to je ono o čemu sam pričao... Zbog toga je važno da mu okolina da  drugačije vrijednosne veličine. To je jako važno. Ja sam govorio sa druge strane, da već postoji pravilna sredina i kako sa njom raditi, ali pravilnu sredinu moramo da mu stvorimo. Ako među djevojčicama se budu izdvajale one sa ljepšom mašnom, a medju dječacima oni sa boljim dosjetke onda naše vaspitanje ništa ne znači. Shvatamo da su roditelji na desetom planu. Znači vaspitači moraju da se spuste na njihov nivo i da stvaraju odredjenu okolinu... Svako je stvoren on strane prirode i svako je jednako važan, jedan je jak, drugi je pamet, treći je talentovan za muziku itd. Mi moramo jednako da se odnosimo ka tome i da to demostriramo jasno. 

Voditelj:  Vrijeme emisije je pri kraju, zaustavili smo se na devet godina. Vama puno hvala, i nadam se da ćemo nastaviti...

Mihail Lajtman: Naravno, srećno.