KABALISTIČKA PSIHOLOGIJA 2

Kabalistička psihologija – 2. dio

izvor - video

Voditelj:  Dobar dan dragi gledaoci, mi smo ponovo sa našim posebnim gostom, kabalistom, profesorom doktorom Lajtmanom, i nastavljamo seriju naših emisija o etapama životnog puta. Dobar dan profesore, eto ponovo smo se sreli i ponovo imamo priliku da Vam zadamo pitanja. U prošloj lekciji zaustavili smo se na dječjem uzrastu od 6 do 9 godina, ja imam još neka pitanja, pa bih se vratio nazad. 

Ja imam pitanje vezano za kaznu i nagradu. U ovom uzrastu kako smatrate da treba kažnjavati i nagradjivati djecu.

Laitman: Kao prvo, potrebno se odnositi prema djeci tako da ona shvate da postoji veza između kazne, nagrade i prestupa, i da bi oni razumijeli da je kazna ne kazna, već vaspitanje, a nagrada nije nagrada, već prirodna pravilna posledica pravilnog postupka i što u bilo kom slučaju odnos roditelja ka njima je samo za njihovu korist.

Kako to uraditi?

Potrebno je na takav način postaviti sebe, govori kabala vaspitaču, da dijete ne bude u trenutku kada vrši prestup kažnjen, da takva kazna bude napravljena kako treba, i da tako djeluje na njega da sledeći put izbjegne taj prestup i tu grešku u ponašanju.

Zato, najbolje je izabrati posebno vrijeme u nedelji, kada se sumiraju svi događaji za prošlu nedelju i ponavljaju se,  tj presabiraju se sa djetetom i govori se o tome: da, sada je za tebe spremna takva kazna, da li misliš da ce ti pomoći ovakva kazna za sledeći put, da ne prelaziš ove granice ili ti je potrebna druga vrsta kazne, ti i ja zajedno radimo na tvom egoizmu, ti si ovdje kao sa strane u odnosu na tvoj egoizam, pogledajmo ga izdaleka, i šta misliš, šta treba da radimo sa tim štetnim stvorenjem koje se nalazi u tebi?

KABALISTIČKA PSIHOLOGIJA 1

Voditelj: Dobar dan dragi prijatelji. Zovem se Anatolij Uljanov. Ja sam profesionalni psiholog, psihoterapeut i danas vas pozivam na jedno vrlo posebno putovanje, jer danas imamo mogućnost da razgovaramo sa vrlo mudrim čovjekom koji je upoznat sa naukom kabale, drevno znanje, i prolazeći kroz različite tehnike, došao sam do toga da je najjasije i najbolje sistematizovano znanje daje nauka - kabala. Dobar dan poštovani profesore.

Mihail Lajtman: Dobar dan.

Voditelj: Ovo nije prvi put da se nas dvoje srećemo i jako mi je drago što imam mogućnost da Vam postavljam pitanja i da razgovaramo o stvarima koje su se pojavile upravo tokom ovih mjeseci tokom kojih se nismo vidjeli. Počeću od tipologije. U psihologiji to je jako važna osnova jer počinje od opšteg ka pojedinačnom i postoji jedan problem. Problem se zasniva u tome da detaljne i jasne tipologije u psihologiji ne postoji. Jedan specijalista uzima i dijeli, recimo život čovjeka, od rođenja do smrti na četiri dijela, drugi dijeli na pet djelova, odnosno ko kako misli tako i misli. A potrebno je detaljno napraviti strukturu znanja. Da li biste mogli sa tačke gledišta kabale da nam kažete kakve su etape života čovjeka, koliko ih je, onako generalno... Da nam kažete koje su to etape i koje zadatke ima čovjek, tačnije šta treba da prođe čovjek i šta treba da radi.

Mihail Lajtman: Prije svega treba da shvatimo da naš život nije slučajan i koliko otkrivamo prirodu toliko otkrivamo njene zakone i veze, vidimo da je apsolutno sve međusobno povezano i globalno i pojedinačno, kao i u našem organizmu, svi njegovi elementi i sistemi su međusobno povezani i opredjeljuju jedan drugog. Stoga treba da shvatimo, da već postoji početak i postoji kraj i postoji neki cilj koji na kraju treba da postignemo. Mi ne vidimo ka čemu čovječanstvo ide, ali taj cilj u prirodi ipak postoji. Vidimo koliko svaki dio i djelimično djelovanje su međusobno povezani, kako opredjeljuju jedan drugog, i kakva mudrost postoji u toj cjeloj posledičnosti događaja. To je normalno, čak i tamo gdje se gubi sa horizontom naša poznavanja prirode i kuda mi idemo, svejedno, normalno, priroda ima taj plan. Čak i više od toga, mi i sada otkrivamo da razlog posljedičnog razvoja događaja, ono se ne određuje na početku već od kraja. Kakav cilj želimo da dostignemo, to do tog cilja, odnosno ne želimo mi stići do tog cilja, već priroda, do tog cilja nas ona i vodi. Odnosno, konačno stanje, treba biti od početka poznato. I tada ka njemu jasno ide naš razvoj, a to što mi ne razumijemo, i ne znamo to krajnje stanje, baš zbog toga nam se čini da naš razvoj bez sistema i nikuda ne vodi... Odjednom dinosaurusi pa se onda nešto drugo pojavljuje, neke kataklizme, mi ne vidimo široke uzročno-posledične povezanosti. Ali to mi ne vidimo, a priroda ih ipak ima. Imamo dovoljno činjenica o tome da zaista treba da se odnosimo ka prirodi kao prema jako mudrom mehanizmu, u kojem već unaprijed postoji naše sledeće stanje i postoje jako daleki, daleki ciljevi. I stoga, znate kako se kaže, glupom čovjeku se pokazuje pola posla, tako i mi, vidjeći samo dio posla prirode nad nama, donosimo presudu o tome da je ona nerazumna. A zapravo, u njoj postoji takav ogroman razum, a mi hoćemo da se postavimo iznad prirode, a mi smo samo njen dio... I zato takav odnos, onnas dovodi do potpuno drugačijih zaključaka u odnosu sa prirodom, ekologijom, uopšte, ka nama samima, ka našim životima. Odnosno, mi moramo više da slušamo prirodu, iz nje uzimati primjere, i zaista, kako i vidimo, upravo nauka poslednjih godina, poslednjih deset godina, ona se više oslanja na to da treba da učimo više od prirode i iz nje uzimati elemente i mehanizme, i graditi već slično njoj društvene sisteme, političke, socijalne, i tehnološke intrumente. Ja ipak vidim da čovječanstvo shvata da treba sve uzimati iz prirode, da ona sve to ima. I stoga, u našem odnosu prema čovjeku, u gradnjenju društva, u ispravnom građenju porodice, u pravilnoj izgradnji okoline za svakog od nas, i vaspitanje čovjeka u vrtićima, školi, fakultetu, itd mi moramo, u principu, tražiti odgovore kod prirode. I odatle, ja mislim, da ćemo moći podvući, barem tako kaže nauka kabala, ona se bazira samo na empirijskim znanjima prirode, samo na istraživanju prirode, ništa više, i zato odatle, ako budemo uzimali svoja znanja, postepeno ćemo doći do harmonije sa prirodom, a to zapravo predstavlja osonovu našeg zdravog, dobrog postojanja.